Iz 40, 1-9. 9-11; Tit 2, 11-14; 3, 4-7; Lk 3, 15-16. 21-22

Za vrijeme održavanja Međunarodnog simpozija mladih kršćana, glavna tema je kakva sredstva i kakve metode upotrijebiti u današnjem modernom društvu da se Isusovo Evanđelje proširi svijetom? Jedni su predlagali da se pojačaju elektronski mediji. Drugi su se pak zalagali za vjerske škole, vjerske knjige, časopise i novine.

Isus nije upotrijebio elektronska pomagala: radio, televiziju, ni knjige, ni časopise, ni novine, ali Sv. Pismo o njemu kaže: „Prošao je svijetom čineći dobro“. Tu metodu prihvatili su prvi Isusovi učenici i razišli se svijetom čineći dobro. Putovali su u sve krajeve tada poznatog svijeta i svojim životom svjedočili za Isusovo Evanđelje, da su čak kruti Rimljani, progonitelji kršćana, morali priznati: „Gledajte te kršćane. Niti se ne poznaju, a jedan za drugoga spreman je i umrijeti“. Danas je u Rimu, gdje je nekada bio centar poganstva i centar mržnje protiv kršćana – danas je središte kršćanstva.

Kako su kršćani uspjeli poganski Rim pretvoriti u prijestolnicu kršćanstva? Živjeli su tako da su čak i njihovi mrzitelji i mučitelji poželjeli primiti kršćansku vjeru i Isusovo Evanđelje. Zašto danas tražimo neke druge metode? Sigurno ne. Ali nažalost, nestalo je onih kršćana koji su na Svetom Krštenju primili vjeru u Krista i koji bi je svojim životom svjedočili. Malo je onih koji bi, kao Isus, prošli svijetom čineći dobro. A to je jedina i prava metoda, to je jedina i najvažnija zadaća koju smo na krštenju premili.

Razmislimo danas mi i o sebi, o svome kršćanstvu, o svojoj krsnoj zadaći kako smo i koliko smo bili svjedoci one vjere koju nam je Krist usadio u srce. Bit ćemo suđeni samo po tome koliko smo dobra u svijetu učinili, koliko smo svijetlili ovom svijetu, koliko smo bili „grad na gori“, koliko smo bili „svijećnjak u kući“.