Čitanja: Iz 40,1-5.9-11; Ps 104; Tit 2,11-14; 3,4-7 Lk 3,15-16.21-22

Mi smo kršćani primili Isusovo krštenje. On nas je svojim Duhom iz stare grešnosti izveo u novi život. Isusov Duh je onaj oganj koji sažiže, spaljuje zlo u čovjeku: zle misli, zle riječi i zla djela. U kršćaninu, a preko kršćanina to se mora dogoditi u ovom svijetu. Naime, svaki pravi kršćanin u kojem Isusovo krštenje traje mora postati prava buktinja Isusovoga Duha koji ne samo u sebi, nego i u svojoj okolini pali zlo, a podiže dobro i daje da dobro raste. Današnji blagdan prava prilika da mi kršćani ispitamo svoju savjest i svoj identitet. Odgovorimo samima sebi: tko smo mi i što smo mi? Jesmo li još uvijek sinovi Božji, što smo po krštenju postali? Svojim nas je Duhom Krist preporodio i od tada s pravom Boga zovemo Ocem. Da li još možemo Boga nazvati svojim Ocem? Ako smo još uvijek ispunjeni njegovim Duhom onda jesmo sinovi Božji, jer njegov Duh rađa Božje sinove.

Da li se ovom svijetu mi kršćani pokazujemo kao sinovi Božji ili smo se ovom svijetu suobličili i postali kao ovaj svijet pa izgledamo i djelujemo samo kao sinovi svijeta. Na žalost, ogromna većina sinova Božjih natjerala je Duha iz svog svetog krštenja, Duha iz svete Potvrde i ostali su samo sinovi ovoga svijeta živeći kao da Boga nema. Takovi se ne pokazuju kao sinovi Božji, nego kao sinovi sablazni.

Naš život, život kršćanina jest propovijed o Duhu Svetom jer smo njegovo djelo. Kršćanin se ne pokazuje samo kao sin Božji. On se zalaže za dobro kao sin Božji. Kršćanin preuzima odgovornost za ovaj svijet tako da se po njemu u ovom svijetu Krist približi svim ljudima. Zato je kršćanin kao i Krist onaj koji grijeh osuđuje, a za dobro se žrtvuje bez koristi za sebe. Kršćanin mora kao Krist od svoga krštenja cijeli svoj život proći svijetom čineći dobro. Danas sami sebi odgovorimo da li još odgovaramo slici Sina Božjega ili smo u sebi izgradili sliku i izgled sinove ovoga svijeta.