Sveto nas evanđelje odvodi na rijeku Jordan. Tu je Bog najprije po proroku Ivanu Krstitelju najavio dolazak Božjega spasiteljskog čuda, “Jakoga koji će krstiti Duhom Svetim.” Otac ga je tu prokazao i potpuno razotkrio, označio ga je poslavši na njega Duha Svetoga i posvjedočivši za njega glasom s neba: “Ovo je Sin moj, ljubljeni moj, u njemu mi sva milina. Njega slušajte! ” Tako je Bog učvrstio u ljudskom rodu Isusa Krista kao jedinoga od Boga poslanoga, od Ivana označenog od Boga potvrđenog i od Duha Svetoga pomazanoga davaoca božanskoga života. K njemu Bog poziva narode, sva plemena i sve ljude. Poziva ih da pristupe tom trsu. Tajna Božića, tajna utjelovljenja i rođenja Sina Božjega zahvaća sve ljude u tajni krsta. Krst je taj čin gdje se ovo ljudsko ucjepljuje na ono božansko. Ljudska mladica ili loza pripaja se krštenjem za Krista trsa. Isus je sam za se rekao: “Ja sam trs, a vi loze.” On je onaj koji po krštenju svoga božanskoga života šalje u mladice, u loze. Izišavši iz vode rijeke Jordana Isus čini drugi važni korak svoga poslanja ili one zadaće koju mu je Otac namijenio. Isus kreće svijetom i to tako da je sveti evanđelista napisao: “Prošao je svijetom čineći dobro.” To je ono određenje koje daje krštenje. Kao što Isus izlazi iz rijeke Jordana i ide po svijetu, tako kršćanin koji je izronio iz krsta ne stoji, nego ide. Ide svijetom čineći dobro.

Danas mi kršćani slavimo Isusovo krštenje, a premišljamo svoje krštenje. Što to znači premišljati? Želimo sebe pogledati unatrag u našem životu, kao krštenike životom Kristovim, želimo se vidjeti kao “sinove Božje” u ovom svijetu već djelima isprobane. Proći svijetom čineći dobro, to je cilj i svrha našega krštenja. Ako to nismo ostvarili i dok to nismo ostvarili izdali smo svoje krštenje. Nismo više drugi Krist. Nema u nama božanskoga života, nismo više Kristova loza, nismo više “Kristijani” nego suhe grane koje se sijeku i u peć bacaju. Pogledajmo danas Kakvi smo zapravo?