Što zapravo čovjek u konačnici želi? Čovjek želi živjeti sretno i živjeti vječno. Čitavo ljudsko biće ne može biti zadovoljeno bez ova dva elementa: život bez kraja i život sretan. Bez toga je čovjek uvijek nezadovoljan. Današnje prvo čitanje iz Knjige izlaska nam iznosi kako je narod izraelski mrmljao, bunio se, galamio i vikao na Boga i Mojsija. Viču jer su se nadali da će ih Bog izvesti iz ropstva u sretan život, život bez gladi, bez žeđi, bez straha, bez muke, a eno sve je to prisutno. Zato i mrmljaju. Bog im jasno pokazuje da može riješiti sve njihove putne probleme: i kruh i vodu i meso, sve što su željeli i za čime su žalili. Žalili su za egipatskom vodom pa im je Bog izveo pitku vodu iz pećine.

Žalili su za egipatskim loncima mesa i poslao im je Bog meso prepelica. Žalili su za bijelim egipatskim kruhom i poslao im je Bog manu s neba.

Sve to nije bilo pravo rješenje njihova života. Opet su ogladnjeli i opet su ožednjeli. Isus je učinio isto. Učinio je to isto kad je nahranio mnoštvo čudesnim kruhom u pustom kraju ali već drugi dan su ga tražili. Bili su ponovno gladni. Opet trče za Isusom. Našli su ga u gradu Kafarnaumu. Opet čekaju čudo, čekaju kruh. Tada im Isus reče: „Tražite me zato što ste se nasitili kruha a ne zato što ste u mene povjerovali. Čudo vas nije ništa poučilo, nije vam oči otvorilo da bi u me povjerovali. Pobrinite se za hranu ali ne za ovu propadljivu nego za onu koja ostaje za život vječni. Nju će vam dati Sin Čovječji.“

Što nam valja činiti? Vjerovati u onoga koga je Bog poslao za život svijeta. Pravi je kruh onaj koji s neba silazi i daje život svijetu. Zamolilo je ono mnoštvo Isusa govoreći: „Daj nam toga kruha! “ Isus im otvoreno kaže: „Ja sam kruh života, ja sam taj kruh. Tko k meni po vjeri dođe neće više ogladnjeti i neće više ožednjeti nikada.“

To je pravo i konačno ljudsko rješenje – to je konačno ispunjenje ljudske želje.