U današnjem Evanđelju Isus iznosi Božji sud nad onima koje su drugi ljudi smatrali lošima, a i nad onima koje su drugi ljudi smatrali dobrima. Božji je sud apsolutno pravedan jer Bog ne gleda vanjštinu nego nutrinu ljudskog srca. Zato iznosi Isus primjer dvojice braće kojima otac izdaje zapovijed: “Idite na posao u vinograd”! Prvi je spremno odgovorio: “Hoću”. Napravio je lijepo lice pred ocem, ali nije otišao. Prevario je oca. Drugi je pak pred ocem napravio ružno lice i rekao ocu: Neću! Ali, nadodaje Isus, kasnije se predomislio i otišao na posao u vinograd. Vanjština mu je bila ružna ali srce mu je bilo dobro. No, predomislio se jer je oca cijenio. Pita nadalje Isus: “Koji je od ove dvojice izvršio volju očevu”? Svima je jasno da je onaj izvršio volju očevu koji je otišao na posao u vinograd. Ovu je prispodobu govorio Isus glavarima svećeničkim i narodnim starješinama, onima koji su o sebi samo dobro mislili, koji su sebe smatrali poštenim, pravednim i pobožnim pred Bogom, koji su čuvali “lijepo lice pred Bogom”, ali im je Isus ipak imao nešto prigovoriti. Nutrina im, naime, nije odgovarala vanjštini. Božji sud ne ide za tim da čovjeka grješnika kazni. Bog želi da se i grješnik obrati i da živi. Božji sud oprašta i od grješnika čini pravednika. Isus je imao dobru namjeru da svećeničke glavare i narodne starješine potakne na razmišljanje. Želio im je okrenuti oči prema vlastitoj nutrini, prema vlastitom srcu, da se zagledaju i da vide da bi štošta trebalo mijenjati, ali ne izvana nego iznutra. Sigurno da Isus i nas poziva da pogledamo svoju nutrinu, svoje srce. Možda izvana izgledamo sasvim u redu, a Bog ima o nama loše mišljenje jer vidi našu nutrinu, naše srce. Bog ne želi da ostanemo takvi. Bog želi da se promijenimo, da postanemo sposobni za Kraljevstvo Božje.