Čitanja: Mudr 11, 22-12, 3 2Sol 1, 11-2, 2; Lk 19. 1-10

U današnjem Evanđelju susrećemo lik nadcarinika zakeja. Mali je i neugledan čovjek koji se u svojoj službi obogatio utjerujući porez za Rimljane. Tu je u mnogočemu pretjerao, pa i oštetio ljude. On je vjerojatno osjećao grižnju savjesti pa je poželio vidjeti Isusa koji je onuda prolazio. Čuo je on za riječi i djela Isusova, za njegovo propovijedanje i čudesa koja je činio. Čuo je on da i grješnicima oprašta grijehe te ga je zato poželio vidjeti. Bio je nizak zato se on penje na smokvu da Isusa odozgo vidi.

Isus je pak išao onuda i tražio ono što je pred Bogom izgubljeno. Tražio je baš njega, carinika, grješnika Zakeja. U svojem božanskom saznanju znao je Isus gdje je Zakej i kad je došao pred smokvu podigao je Isus pogled i vidio Zakeja pa mu odmah govori: „Siđi brzo dolje. Danas idem k tebi.“ Nije se on nadao da bi Isus uopće htio ući u njegovu grješničku kuću. A eto, baš je njega Isus izabrao. Zato ga je, kako kaže evanđelista, radostan primio u svoju kuću i pogostio. Zakej je čekao zgodan trenutak i pred svima u kući, Zakej mijenja svoj život i životni stav govoreći: „Polovicu svega svog imetka dajem siromasima i ako sam koga prevario vraćam četverostruko.“ Njegova je odluka bila čvrsta i jasna pa mu Isus odaje priznanje: „Danas je došlo spasenje ovoj kući jer je i on sin Abrahamov. Sin Čovječji došao je potražiti sve što je izgubljeno.“

Vidite, Bog je uvijek spreman oprostiti ako se čovjek želi obratiti. Bog uvijek traži izgubljenog čovjeka samo ako izgubljeni želi k Isusu doći i vidjeti ga. Čovjek može umiriti svoju savjest samo ako Boga poželi i k Bogu priđe.

Ima mnogo kršćana koje Isus ne zanima. Ne znam gdje bi se onda s Bogom mogli sresti. Oni zapravo bježe, da se ne sretnu s Isusom, da ne bi možda i oni morali srediti svoje račune i pomiriti se s Bogom.