U čašćenju Blažene Djevice Marije od najranijih dana Sveta Crkva je Mariji davala mnoga imena, oznake i nazive.

Svakim od tih zaziva Crkva je htjela izreći neku ulogu, zadaću Marijinu u ispunjenju Božjeg plana ili je isticala neku Marijinu krepost, vrlinu ili su joj naprosto nazivom davali posebnu počast. Crkva je skupila i posebno u Lauretanskim litanijama izbrojila pedeset naziva ili imena Majke Božje. Kršćani i pojedinačno i zajednički rado mole Litanije Majke Božje.

Među zadnjim zazivima umetnut je pred desetak godina naziv „Marija Majka Crkve“ te je tom zgodom ponedjeljak iza Duhova određen kao blagdan Marije Majke Crkve.

Nije to bez razloga. Dan kad je Duh Sveti sišao nad apostole – dan Duhova – svi teolozi smatraju kao rođendan Crkve. Od toga dana zajednica Isusovih vjernika ili sveta Isusova Crkva bila je opremljena i osposobljena svim Božjim darovima da može ispunjavati zadaću spasenja ljudi kako joj je Isus naredio. Tog dana Crkva je – apostoli i učenici – bila okupljena oko Marije u molitvi kao djeca oko svoje majke. Tog su istog dana Petar i drugi apostoli i učenici krstili oko tri tisuće ljudi koji su na Petrovu propovijed povjerovali u Isusa i htjeli se pridružiti zajednici Isusovih vjernika. Tog dana Marija preuzima zadaću koju joj je Isus povjerio s križa rekavši Ivanu: „Sinko, evo ti majke.“ A Mariji je rekao: „Ženo, evo ti sina.“

To je postao novi Marijin zadatak – preuzeti majčinstvo nad cijelom Isusovom Crkvom. Na Duhovski ponedjeljak mi upiremo u nju oči kao u svoju nebesku majku moleći je da, kao brižna mati, bdije nad svakim članom Crkve i nad cijelom Crkvom.