Učiti od Marije, najbolja je škola za svakog čovjeka na putu prema svetosti života. Zato razmišljajmo danas, što mi možemo naučiti od Marije.

A) MARIJA UVIJEK U DRUGOM REDU

Na prvome mjestu uvijek nam upada u oči da Marija ostaje u drugom redu! Ona ne stupa na pozornicu evanđelja u svjetlo reflektora. Poziv je to da se i mi zapitamo, da li nam je dostatna uobičajena pažnja koju nam nudi svakodnevnica, ili stalno tražimo još veću pažnju? Jesmo li sposobni iskazati zahvalnost prema drugima? Želimo li uvijek biti prvi, biti priznati i hvaljeni i samo za to živimo?

Čak i u onim zvanjima koja su izložena javnoj pažnji, potrebno je imati osjećaj za ljude u drugom redu. Sve što smo postali, imamo zahvaliti i mnogim pozadinskim rukama i molitvama. Marija je bila plodno tlo na kojem je mogao izrasti Isus. Moramo znati povezati u sebi ove dvije uloge: biti u prvom redu, ali biti i u pozadini. Uvijek poniznost ispred svake uznositosti. Molimo Mariju, da nam pomogne u tome.

B) MARIJINA PROMIŠLJENOST

Marijina veličina je i u tome da nije nagla u svojim odlukama i potezima. Luka na više mjesta piše, kako je Marija čuvala u svom srcu i razmišljala o Božjim riječima. Ona je pustila da se njezini doživljaji ukorijene, razmišljala, ispitivala svoje osjećaje i svoju savjest. Nisu ni njoj nedostajale bure. Nisu ni njoj sve stvari bile odjednom jasne. I Marija se često našla u takvim situacijama u kojima bi se drugi radikalno opredijelili za ovo ili za ono. Koliko je savjeta dobivala od svoje okoline! A morala je sama razmišljati i donositi odluke.

Pitajmo se, imamo li vremena i volje da razmišljamo o svojem životu? Nastojimo li svoje životne odluke donositi u razgovoru s Bogom?

Marija nas uči kako da prihvatimo život i onda ako ostaje neshvatljiv.

C) MARIJINA VJERNOST

Osobita veličina Marije je njezina vjernost. Koliko se puta morala pitati, zašto se upravo njoj događaju sve ove neobične stvari? Ali i onda, kada nije mogla slijediti Isusa, ona je ostala vjerna. Ona je ponijela njegove boli, nezapažena, sve do Velikog Petka.

Kako stoji naša vjernost? Vjernost zvanju, prijateljima, obavezama? Koliko ljudi mogu imati povjerenja u nas? Biti vjeran ne znači činiti uvijek isto. I u Marijinu životu bilo je mnogo promjena. Morala se uvijek nanovo suočiti s neočekivanim situacijama. Morala je često početi sve iznova. Ali kroz sve promjene provlači se Marijina vjernost svom Sinu i vlastitom pozivu. Vjerna do kraja. Uzor za svakog od nas.

D) MARIJINO POVJERENJE U BOGA

Velika Marijina pouka za nas jest njezino povjerenje u Boga. Luka počinje svoje evanđelje s jednostavnom konstatacijom. “Rođenje Isusa Krista dogodilo se ovako…” Ova jednostavna konstatacija običnom Židovu nije bila drago. Židovi nisu ovako zamišljali dolazak Mesije, nipošto kao bebu u povojima. Premda su pismoznanci poznavali proroštva koja su se odnosila na rođenje Mesije u Betlehemu, oni su očekivali da će se pojaviti iznenada, sići s oblaka, direktno s neba. I kasnije su predbacili Isusu njegovo nisko podrijetlo kad su mu rekli da znaju tko mu je otac i majka i braća, a za Mesiju to se neće znati. Židovi su smatrali Isusa previše svakodnevnom pojavom, da bi mogao biti Božji poslanik. Očekivani Mesija nije stigao s oblaka, nego putem trudnoće jedne mlade seoske žene i pojavio se nakon mnogo godina normalnog razvoja djeteta, mladića i odraslog čovjeka. Ova nas okolnost upozorava na to, da je naš Bog, Bog sive svagdašnjice. Bog nas pohađa u onim ljudima s kojima dijelimo svagdašnjicu, u onim događajima koji prate naše obične dane. Često je teže prepoznati Boga u ljudima koji su nam bliski, nego u izvanrednim događajima. Neka nam Marija pomogne da vidimo Božju prisutnost u našoj životnoj stvarnosti.