U svijetu koji sve češće glasno i nemilosrdno gazi sve koji su slabi, nesposobni ili nepodobni riječ milosrđe zvuči poput neobične riječi s drugog planeta. A zapravo toliko je bliska svakome. . .

Što to znači biti milosrdan? Milosrđe u hebrejskom dolazi iz korijena riječi koja označava majčino krilo. Majka svojom ljubavlju i požrtvovnošću prati dijete od začeća, porođajnih boli, i ta se ljubav ne gasi nikad, pa ni kad je dijete grubo i nezahvalno. A to nije nimalo lako.

Milosrđe je u samom središtu Radosne vijesti i zato bi trebalo biti i u središtu vjerničkog života. Sam je Isus govorio, naglašavao i životom svjedočio svojim učenicima da budu milosrdni kao što je Njegov Otac. To nije bio poziv na obdržavanje zapovijedi već poziv za ulazak u zajedništvo s Bogom. Iako je vrlo bitan osobni pristanak i svakodnevni angažman kako bi milosrđe bilo životni stav, ono je ipak ponajprije Božji dar. Bog za čovjeka čini apsolutno sve i želi ga uključiti u zajedništvo sa sobom. Za to zajedništvo i put milosrđa bitno je pogledati prvo u svoje srce i život te otkriti vlastitu potrebu i čežnju za milosrđem Božjim. To je polazna točka. Milosrđe ne započinje od izvanjskih djela ljubavi već od vlastitog srca koje primajući Božje milosrđe i samo postaje milosrdno. Ono ne vidi samo materijalne potrebe bližnjih oko sebe, već je dostojanstvo osobe u samom središtu. Takvo milosrdno srce i u najokorjelijem grešniku ne vidi grijeha već odraz Božje milosti te strpljivo i s povjerenjem govori srcima ljudi s kojima živi. Zapravo, najveće djelo milosrđa koje netko može učiniti jest privesti čovjeka k Bogu.

s Mlinarić