Čitanja: Iz 43,16-21; Ps 126,1-6; Fil 3,8-14; Iv 8,1-11

Peta korizmena nedjelja u svim čitanjima govori i veliča Božje milosrđe. Tko je milosrdan? Onaj koji uvredu prašta premda uvreda traži strogu kaznu. U prvom čitanju Knjige proroka Izaije Bog pritječe u pomoć, naviješta oslobođenje iz ropstva izraelskom narodu. Izraelski je narod činio grijeh i zbog svojih grijeha bili su predani u ruke babilonskog kralja Nabukodonozora. Kazna za grijeh je bila velika. No, Bog ne napušta svoj narod. Oni su i dalje Božji narod. Godine 539. pr. Kr. Babilonsko je kraljevstvo propalo jer ga osvajaju Perzijanci. Kralj Kir koji je tada sjeo na prijestolje dopušta izraelskom narodu da se vrati u svoju zemlju. Bog je taknuo srce kralja Kira koji ne samo dopušta nego i potiče povratak naroda i obnovu Božjega hrama. Grješnik, ma kakav bio, ne smije očajavati jer je Božje milosrđe mnogo, mnogo veće od svakog ljudskog grijeha.

Drugo čitanje iz Pavlove Poslanice Filipljanima govori kako se Bog ponio prema svetom Pavlu koji je bio strašni progonitelj Isusove Crkve, Isusovih vjernika. On je Božjim smilovanjem i Božjom pomoću i Božjom milošću postao najveći apostol i misionar koji je neumorno propovijedao Evanđelje i svoju vjeru mučeničkom smrću zasvjedočio. Sam je o sebi napisao: „Samo milošću Božjom jesam ovo što jesam.“ Piše dalje: „Ono što je za mnom zaboravljam, za onim što je preda mnom prežem, žurim k cilju i k nagradi višnjeg poziva.“ I Bog je u svom milosrđu zaboravio sve Pavlove grijehe i načinio od njega čovjeka koji je ime Isusovo pronio po kontinentima. Veliko je Božje milosrđe to učinilo.

Sveto Evanđelje na jedan vrlo zoran način prikazuje milosrđe Božje koje Bog po svom Sinu Isusu pokazuje prema jednoj grješnici. Kad bi Bog bio strogi sudac kao mi ljudi tko bi se uopće mogao spasiti. Srećom, Bog jest pravedan ali još je veće njegovo milosrđe. On je sklon praštanju svih naših grijeha po svom milosrđu. Jest – Bog je pravedan i osuđuje grijeh i nikad se ne može pomiriti s grijehom ali grješniku je uvijek spreman oprostiti.