Čitanja: Izl 32,7-11.13-14; Ps; 1Tim 1,12-17; Lk 15,1-32

U mnogim starim religijama svijeta opisuju se svojstva njihovih božanstava. One ih ocrtavaju velikim, mudrima, oštrim zapovjednicima, pravednima, opasnim sucima koji kažnjavaju, pa čak opisuju njihove osvetničke radnje. Poznata je stara grčka mitologija koja pripovijeda o svojim bogovima s kojekakvim strastima, svađalicama i opasnim osvetnicima. Očito da su te mitologije i te stare religije našle svoje utemeljenje u ljudskim osobinama s time da su ljudske osobine u mnogo većoj mjeri pridijevali svojim božanstvima. Još se u Starom zavjetu Svetoga Pisma na mnogo mjesta govori o strogom i opasnom Bogu koji čvrsto drži batinu u svojoj ruci pa sije strah oko sebe. Čak i pravu objavu Božju ljudi su često željeli prekrojiti na svoj način.

Nitko sigurno nije mogao točnije opisati svojstva Božja od Isusa koji je pravi jedinorođeni Sin Božji, jedne božanske naravi s Ocem i Duhom Svetim. Današnje Evanđelje na jedan izvanredno jasan način govori kakav je naš Bog. Iznosi jedno novo svojstvo do sada nepoznato u starom svijetu – to je milosrđe i praštanje. Isus se je našao među grješnicima. Dok je Isus propovijedao najradije su ga došli slušati bolesnici, siromasi i grješnici, a farizeji i svi oni koji su sebe smatrali dobrima i pravednima su mrmljali protiv takvoga Isusa. Govorili su mu: „Ovaj prima grješnike, pa čak i s njima jede.“ Zato Isus u današnjem Evanđelju iznosi tri usporedbe kojima na slikoviti način želi pokazati kakav je Bog. Najprije je usporedba o izgubljenoj ovci. Pastir traži ovcu. Traži je na zbilja začuđujući način. Ostavlja devedeset i devet ovaca u pustinji, sve one koje su na okupu i odlazi potražiti jednu izgubljenu. Uspoređuje Isus vrijednosti i rizik. Vrijedno je potražiti izgubljeno. Njezina je sudbina zla i zapečaćena ako je ne nađe. Dok je sudbina devedeset i devet ostavljenih na iskušenju, uz rizik, ali nije posve izgubljena. Takav je Bog prema grješniku. Grješnik je sigurno izgubljen ako se ne vrati k Bogu. Bog ga zato traži. Sva nada grješnika je u Božjem milosrđu, praštanju i Božjoj brizi za čovjeka. Takav je naš Bog.

Usporedba o izgubljenoj drahmi je još značajnija. Drahma je, naime, tako sitni novac da se za njega ne isplati nikakva muka. Uzmimo danas jednu lipu. Čak se ni djeca za jednu lipu ne će sagnuti, a drahma je bila još manji novac. No, kaže Isus, žena koja ju je izgubila ne žali truda ni muke. Sve počisti u kući, sve isprevrne dok je ne nađe. A kad je nađe, radost je velika. Tako Bog traži grješnika. Nije grješnik nikakva vrijednost, ali Bog ne žali potražiti ga. Ako ga nađe, to jest, ako se grješnik Bogu vrati, radost je na nebu velika. Takav je naš Bog s grješnikom.

Usporedba o nevaljalom sinu i milosrdnom ocu je jedna od najljepših usporedbi koje je Isus izrekao. Sin vrijeđa vlastitog oca, troši njegov imetak, šteti svome zdravlju. Veliko zlo čini. No, srce očevo ne prestaje ljubiti sina i nevaljana i zla. Otac je milosrdan i sve prašta. Zna to njegov izgubljeni sin pa se s tom nadom vraća k ocu. Otac čeka taj trenutak. Kad se vratio otac izjavljuje: „Treba se veseliti, jer bio je mrtav za oca i oživio je. Bio je izgubljen i našao se.“ Naš Bog je još bolji prema grješniku od ovog opisanog oca.

Isus je svima onima koje crv savjesti grize, koji nose bilo kakvu krivnju na savjesti otkrio i pokazao kakav je otac kome se treba vratiti. Isus je otkrio i Božju zabrinutost za grješnika. Bog ne će ni jednom čovjeku uzeti slobodu pa čak ni onda kad čovjek tu slobodu zlorabi ili upotrebljava na štetu samome sebi. Čak ni onda kad se pobuni protiv Boga. I onda Bog poštuje čovjekovu slobodu jer ga je takvim stvorio. Bog se nama ljudima otkrio kao najbolji i najmilosrdniji otac koji želi čovjeka vratiti iz njegove vlastite propasti. Isus nas je naučio da je Bog nama nebeski Otac. Naučio nas je govoriti Bogu: „Oče naš… otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo našim dužnicima.“ Sljedbenici Isusovi nisu izgubljenici ni onda kad po nesreći padnu u grijeh, kad ostave Boga. Mi imamo tako dobrog Boga Oca na nebu da nas on ne će nikad odbaciti nego nas je uvijek spreman primiti k sebi.

preč. Vjekoslav Gabud