(ČITANJA: Dj 3, 13-15. 17-19; Ps 4, 2. 4. 7. 9; 1Iv 2, 1-5a; Lk 24, 35-48)

Ovi događaji oko Isusovog uskrsnuća izazivaju strah jer se svi ti događaji ne događaju po ljudskoj logici. Ljudska logika je ovakva: nije smio umrijeti jer je jak na riječima i na djelu: svaku bolest je mogao izliječiti, bio je gospodar prirodnim silama i nad nečistim dusima, veliki čudotvorac. Ako je već umro, po ljudskoj logici, morao bi biti mrtav. Ako je već pokopan, po ljudskoj logici, morao bi biti u grobu. Kad se već sve to dogodilo, po ljudskoj logici bi trebalo biti žalostan. Krist ne priznaje ljudsku logiku po kojoj bi trpljenje i smrt bili zadnja točka ljudskoga bića, po kojoj bi dobar i zao čovjek smrću nestao, zauvijek umro, bio pokopan i zaboravljen.

Krist je živ protiv svake ljudske logike. Uskrsnuli dolazi svojim apostolima i premda su prestrašeni donosi im mir. Nije to mir groblja. Nije to mir smrti i nestanka, nego je to Božji mir života – mir koji donosi Božja logika. Zato ih Isus uči, tumači Pisma i otvara im srce da razumiju sve te događaje koji su se tako morali dogoditi. Apostoli, kao i svi ljudi, teško mijenjaju svoju ljudsku logiku. Teško je čovjeku priznati da nije imao pravo i da je konačna Božja logika na djelu. U ovom životu bi nam već trebala Božja logika. Kristov dolazak k apostolima – susret s Kristom polako ali sigurno mijenja njihovu ljudsku logiku. Isus svojim tumačenjem prošlosti i sadašnjosti započinje u apostolima utvrđivati pravu vjeru. Ta vjera mijenja u njima ljudsku logiku. Vjera je Božja, a ne ljudska logika.

I danas ovdje kod svete Mise, i svake nedjelje kad se sastajemo ovdje, s nama je Krist Uskrsnuli. On nam daje jesti iz stola svoga Tijela i Krvi, on nam daje jesti iz stola svoje riječi, on nam daje svoj mir. Tu se s njime stvarno susrećemo i od toga susreta se kali i jača naša vjera.