Čitanja: Dj 4,32-35; Ps 118; 1Iv 5,1-6; Iv 20,19-31

Najveći dar što ga uskrsnuli Isus poklanja svojoj zajednici jest vjera i mir. Prvu riječ koju Isus pred svojim apostolima izgovara jest “mir” – “Mir vama!”. Mir jest ono toliko traženo među ljudima jer bez mira nema ni sreće za čovjeka, bez mira nema zadovoljnog srca. Netko je zgodno rekao: “Mir je gnijezdo gdje se može nastaniti vjera i sreća.” Zato mir žele u braku, u obiteljima, u selu, u gradu, u državi, među državama i u svijetu. Tko želi mir taj želi i sreću i blagostanje. Mir je tako tražena stvar ali, nažalost, mnogi ga traže na krivom mjestu. Mir traže u ratu i u svađi, na sudovima, u drogama, u podvalama i u lažima. To je lažni mir koji se može naći u ovom svijetu. Takav mir traži ovaj svijet.

Mir koji donosi uskrsnuli Isus je mir koji se nastani najprije u srcu a onda se širi u obitelj, u selo, u grad, u državu i u svijet. Taj mir dolazi poslije grijeha. Nikad ne može stanovati zajedno s grijehom u srcu. Tamo gdje je mir u srcu, u duši, tamo se može ukorijeniti i vjera. Zato Isus kod svojih učenika i potiče i hrani njihovu vjeru. Kad god su bili zajedno onda su doživjeli susret s uskrsnulim Isusom.

To je iskustvo koje se doživljava samo u zajednici vjere. Jedan od apostola, zvani Toma, nije bio s apostolima kad se Isus prvi puta ukazao apostolima. Zato su mu apostoli pripovijedali da im se živi Isus pokazao. Apostol Toma je bio čovjek koji je bio samouvjeren. To znači da sve sam mora do kraja isprobati. Onaj mir koji je Isus donio svojim apostolima još se nije nastanio u Tominu srcu. Zato ga je još uvijek Isusova smrt uznemiravala. Tko prihvati Isusov mir u srce s mirom će mu se učvrstiti vjera.

preč. Gabud Vjekoslav