Čitanja: Izl 17, 8-13; 2Tim 3, 14-4. 2; Lk 18, 1-8

Današnja, misijska nedjelja, podsjeća nas na veliku dužnost naše Crkve i našu vlastitu: da širimo kršćanstvo, riječ i ljubav Božjega Sina. U duhu dviju najvećih zapovijedi o kojima govori Isus Krist želimo razmisliti o toj velikoj tajni kojom Gospodin ljubav prema Bogu povezuje s ljubavlju prema čovjeku.

Ne možemo ljubiti Boga kojeg ne vidimo, ako ga ne prepoznajemo i ne ljubimo u bratu čovjeku. Isusova bezgranična ljubav prema svakom čovjeku pokazuje se u riječima upućenim apostolima: „Idite i učinite mojim učenicima sve narode!“ Čitav svijet treba dovesti Kristu, On je za sve rođen, za svakoga je on umro.

Crkva danas želi probuditi svakoga kršćanina i pozvati sve ljude dobre volje da budu misionari, apostoli, propovjednici Božje istine i njegove ljubavi. Crkva je Božji grad i čitav svijet mora u njemu naći stan. Crkva je Božja obitelj, a svi ljudi trebaju biti njegova djeca, ona je sabrani narod Božji, a svi narodi trebajubiti narod Božji. Vrlo često zaboravljamo da moramopomoći Gospodinu spašavati svijet. To je uzvišena zadaća svakog kršćanskog srca kojeprepoznaje Boga u sebi. Sa svojim spasiteljskim rukama Isus je zagrlio čitavu kugluzemaljsku i sve nas međusobno povezao svojom riječju i krvlju sa svoga križa. Naša je sveta dužnost da učinimo sve kako bi tijelo svete Crkve bilo sveto i zdravo, jer kršćanstvo nije nešto dogotovljeno, dovršeno, kršćanstvo je nešto što nastaje i raste. Mnoga su srca bez Boga.

Na jednoj slici prikazana je kugla zemaljska i u nju usađen križ. Svjetlost obasjava otprilike dvije petine naše planete, a ostalo je u tami. Tri petine svijeta još su u tami poganstva, u grijehu i neznanju, traže našu pomoć kako bi našli Boga. Jesmo li svjesni svojeg poslanja? Biti kršćanin znači oživotvoriti na sebi i u sebi Kristov život, njegovo poslanje, a on je misionar čovječanstva. U Vjerovanju molimo: „Vjerujem ujednu, svetu, katoličku iapostolsku crkvu!“ Vjerujemo da je ta apostolska, misionarska Crkva poslana, kao i apostoli, da svijetu nosi Boga. Ta Crkva smo mi! Možda ćete reći: što ćemo se brinuti za pogane u dalekom svijetu, kad ih mamo na dohvat ruke? Gospodin nas potiče da budemo misionari u svome mjestu u vlastitoj kući. Ne moramo držati propovijedi, ali neka nam život bude propovijed. Svaki bi kršćanin trebao svojom moralnom, čistom i svetom osobom biti živa, pokretna propovijed i bio bi misionar. Mi uvijek glasnije govorimo onime što jesmo nego onime što govorimo.

Bog uvijek govori po čovjeku. Nije važna boja kože, važno je srce koje ljubi. Neka i ova nedjelja pobudi sve nas da molimo za naše misionare, a na osobit način neka nam dade darežljivo srce da učinimo nešto lijepo za Boga injegova stvorenja. Svaka molitva, žrtva, svaki novčić za tolike siromašne donosi radost življenja. Gospodin nagrađuje iskrenog darivatelja i želi da svaki od nas to i postane.“Ljubite što vjerujete! Propovijedajte što ljubite!“ – kaže sv. Augustin. Ako ljubimo Isusa, spašavamo duše za koje je on visio na križu. Mi to možemo, mi to moramo, treba još samo htjeti. Kršćanin koji ljubi što vjeruje, propovijeda Krista i obraća svijet. Budimo svjesni poziva koji nam je upućen.