Čitanja: Sir 35,12-14.16-18; Ps 34; 2Tim 4,6-8.16-18; Lk 18,9-14
Danas je Misijska nedjelja. A kad govorimo o misijama onda često pogrešno mislimo da su misije samo one koje Crkva obavlja u nekim tuđim dalekim zemljama. Jest, i to su misije kad jedna mjesna Crkva, na primjer naša Varaždinska biskupija, koja jedva popunjava svećenicima svoje potrebe, pošalje nekog svećenika u drugu mjesnu Crkvu da tamo uči i propovijeda Evanđelje. Naša mjesna Crkva ima misije u afričkoj državi Benin. Tu u predgrađu glavnog grada Puorto Novo pomaže tamošnjem biskupu i tamošnjoj Crkvi ne samo slanjem svog svećenika nego i pomažući u materijalnoj potrebi. To su takozvane vanjske misije. Mi obično mislimo da su u misijama samo nevjernici koje tek treba obratiti, što nije istina. U našoj misiji u Beninu ima četrdeset kateheta koji svakog tjedna tri puta na određenim mjestima poučavaju posve badava i djecu i odrasle vjernike. Ove misije, koje mjesna Crkva čini na svom teritoriju kad propovijeda, krsti i poučava djecu i odrasle svoje vjernike, možemo nazvati unutarnje misije.
Na današnji dan – Misijsku nedjelju – mi razmišljamo o tome koliko i na koji način mi pomažemo te vanjske misije i koliko ih podupiremo materijalno i duhovno u svojim molitvama. Zbog toga se na misijsku nedjelju po svim našim crkvama skupljaju i posebni prilozi i doprinosi za potrebe vanjskih misija. Današnji je dan i zato važan da se mi ispitamo kakvi smo mi misionari bili, najprije kod sebe u svom srcu, zatim u svojoj kući pa u svome selu ili gradu. Što smo i koliko smo učinili da se Bog nastani u nama, što moramo učiniti?
Svakog svog učenika Isus šalje. Svaki je kršćanin poslan. Svaki je kršćanin misionar. To znači da je svaki kršćanin primio zadatak ili poslanje i misionarsku službu. Neka današnji dan bude dan razmišljanja, odricanja i molitve za misije i misionare.
Molimo Gospodina da sve vjernike potakne na zauzetu budnost u iščekivanju Spasitelja.
Varaždinska biskupija
