Sve naše biskupije imaju veliki manjak svećenika. Svake godine svećenici umiru. Neki i razmjerno mladi od teških i naglih bolesti. Neki svećenici zbog starosti i bolesti traže od biskupa da ih oslobodi službe i stavi u mirovinu. Neki mladi svećenici napuštaju svećeničku službu i odlaze u svjetovna zvanja. Biskupi naprosto ne znaju kako i čime bi nadomjestili umrle i bolesne župnike. No, još je žalosnije stanje da se vrlo mali broj dječaka odlučuje za svećeništvo. Zato molimo i danas i uvijek da nam Bog pošalje dovoljan broj svećenika, da daje milost zvanja mladićima u našim župama. Da dade ustrajnost svima onima koji su krenuli na put svećeništva. Kroz puno godina treba se odgajati i učiti dok se dođe do svećeništva.

Sva su zvanja od Boga, a svećeničko i redovničko zvanje zovemo “duhovno zvanje” jer je određeno za posebnu duhovnu službu za sve vjernike, za dobro svih vjernika, a ne samo za sebe. Ima sigurno i u našoj župi mladića i djevojaka koje Bog zove. Jesu li spremni poslušati? Je li ih dragovoljno njihovi roditelji daju. Je li ih tko potiče da se odazovu? Je li za njih dovoljno i ustrajno molimo? Ako budemo molili, Bog će dati milost zvanja i naše župe neće ostati bez redovnika i redovnica, bez svećenika, duhovnih pastira. Molite i primit ćete, kucajte i otvorit će vam se.