»Isus moli na Maslinskoj gori: Abba, Pater! (Mk 14, 36). Bog je moj Otac čak i onda kada mi šalje patnju. Nježno me voli i onda kada me ranjava. Isus trpi da bi ispunio Očevu volju… U životu ćemo prolaziti kroz trenutke teške borbe, ponekad ćemo proživljavati tamu i duboke boli u kojima će nam biti teško prihvatiti volju Božju i bit ćemo u napasti da se obeshrabrimo. Isusovo držanje na Maslinskoj gori primjer je kako trebamo postupiti u takvim trenutcima: trebamo prigrliti volju Božju, bez ikakvih ograničenja i bez ikakvih uvjeta, poistovjetiti se s Božjom voljom kroz ustrajnu molitvu.
Iz Maslinskoga vrta Isus nas promatra. Promatra duše i srca u svjetlu božanske mudrosti. Pred njegovim očima nižu se slike svih grijeha ljudi, njegove braće. On jasno vidi sramotno protivljenje mnogih koji preziru velikodušnu žrtvu koju je za njih podnio. Osjeća neizmjernu usamljenost i bol u duši zbog tolikoga prkosa i pomanjkanja osjećaja za Božju ljubav. I mi možemo danas odlučiti da ćemo ovaj trenutak Kristova života, poznat kao prvo žalosno otajstvo iz Gospine krunice, često, možda svakodnevno razmatrati. Osobito bismo ga mogli razmatrati kad nam je volju Božju teže otkriti u zbivanjima čiju sveukupnost možda ne možemo razumjeti. Tada možemo pribjeći strjelovitoj molitvi i reći: »hoću što ti hoćeš, hoću jer ti to hoćeš, hoću kako ti to hoćeš, hoću dokle god ti to hoćeš.«