Molitva za druge se podudara s osnovnom težnjom ljudske duše da svoj život osmisli otvorenošću prema ljudima i svijetu. Tako, posredno, ostvarujemo, izgrađujemo i sebe. Pozitivne učinke molitve za druge možemo izreći trima tvrdnjama.

1. Molitva za druge pomaže da bolje prihvatimo sebe

Osnovna je poruka evanđelja da je Bog postao čovjekom i neko vrijeme prebivao među nama. To bi se danas reklo: postao je solidaran s ljudima, sa siromašnima, s napuštenima, s udovicama, s bolesnima, sa svakim čovjekom. Isus je jasno rekao kako ta njegova solidarnost obvezuje i njegove učenike, tj. da je put do njega jednak putu koji vodi do bližnjega. Stoga onaj tko ne voli bližnjega ne voli ni Boga. Svaki naš odnos prema našem bližnjemu nužno se odražava i u našem odnosu prema Bogu: ako mrzim bližnjega, ne mogu voljeti ni Boga; ako prezirem ljude, u mojem srcu prebiva prezir i istiskuje ljubav prema Bogu; ako sam nepažljiv prema ljudima, takav sam i prema Bogu. A vrijedi i obratno: ako poštujem ljude, ako im činim dobro, onda je moja ljubav i prema Bogu vjerodostojna. Mi, naime, volimo Boga našim, ljudskim srcem. I nemamo dva srca: jedno čisto, uzvišeno i savršeno kojim ljubimo Boga i jedno sebično, uprljano i nepovjerljivo kojim ljubimo odnosno ne ljubimo ljude. Imamo samo jedno srce i njime volimo i Boga i ljude. Stoga, ako netko želi znati kakav je njegov odnos prema Bogu, dovoljno je da preispita svoje međuljudske odnose i oni će pokazati kakav je njegov odnos prema Bogu.

2. Molitva za druge oplemenjuje

Molitva za druge ne pomaže samo prihvaćanju samoga sebe nego i nas oplemenjuje. U molitvi općenito, a pogotovo u molitvi koja je okrenuta prema drugima, čovjek postaje osjetljiviji za slabije poticaje, za nijanse, koje u životnoj vrevi inače ne primjećuje. Kada se molimo za druge, u nama se nužno bude socijalni osjećaji: poštovanje drugoga, prihvaćanje, suosjećanje, želja da se drugi shvati, da mu se pomogne, jer nije moguće istodobno moliti za nekoga i mrziti ga. Poučno je čitati živote svetaca s toga polazišta: nigdje ne možemo susresti ni sjenku osude ili odbacivanja drugih ljudi. Ono što je Pavao rekao Korinćanima o duhovnim darovima, mogli bismo, uz male preinake, primijeniti i ovdje. On, naime, kaže ovo: »Zato vam dajemo do znanja da kao što nitko pod djelovanjem Duha Svetoga ne može reći ’proklet Isus’, tako ne može priznati Isusa kao Gospodina nego pod djelovanjem Duha Svetoga ( 1 Kor 12, 3). Ove bismo Pavlove riječi preveli ovako: nitko ne može istodobno moliti za druge i gajiti neprijateljske osjećaje prema njima. Ta se dva osjećaja isključuju po zakonu psihologije, tj. ne potječu od istoga duha.

3. Molitva za druge čisti od negativnih osjećaja

Naši međuljudski odnosi, na žalost, često su zasjenjeni nesporazumima, ljudskom slabošću, katkad možda zlobom. Uvrede nas ranjavaju i mi dugo nosimo ogorčenost, teško praštamo. Ogorčenost, međutim, šteti psihičkom, čuvstvenom i duhovnom zdravlju. Doista, nije lako oprostiti, često ni iskrena želja još nije dovoljna da se iz mašte izbace sav gnjev i osvetničke misli. A ipak je, želimo li duhovno napredovati, potrebno da naše srce bude potpuno očišćeno od svake pomisli na osvetu.

Molitva za druge može biti izvrstan put da dušu očistimo od negativnih osjećaja. Naznačit ćemo jednu vježbu za oslobođenje od osjećaja ogorčenosti.