Čitanja: Prop 1, 2; 2, 21-23; Kol 3, 1-5. 9-11; Lk 12, 13-21

Jedne ljude zovemo umnim i pametnim, a druge zovemo bezumnima, bez pameti. Uman ili razuman čovjek sve svoje misli, riječi i djela postavi pred ogledalo svoje pameti, svoga uma i želi ih dovesti u sklad s pameću. Razuman čovjek misli ono što mu razum odobrava. Razuman čovjek govori što je pametno, što je u skladu s njegovim razumom. Ljudski razum je kao svjetlo kojim čovjek po mraku može opaziti, vidjeti i gledati što je dobro, što je ispravno. Bezuman čovjek ima doduše, svjetlo razuma, ali ga ne upotrebljava. Ostavlja svjetlo i luta po tami tražeći što bi bilo dobro. Ludost je i bezumnost ostaviti svjetlo i lutati po mraku. Sigurno je to da bez svjetla razuma ne će moći pronaći ono što traži.

U ovom životu čovjek susreće malovrijedno i punovrijedno. Susreće prolazno i neprolazno. Sve što čovjek susreće to mu se i nudi pa je čovjek prisiljen svjetlom svoga razuma birati.

Evanđelje današnje nedjelje iznosi primjer bezumnog čovjeka koji je među dobrima izabrao samo ono materijalno, prolazno, koji je odlučio uzeti: jelo, odijelo i užitak kao jedino dobro. Zato je sam sebi počeo govoriti: „Dušo moja, jedi, pij, uživaj kroz dane mnoge.“ No, taj je čovjek zaboravio prolaznost ovoga svijeta pa ga Isus zove imenom „bezumnik“. Zašto? Zato jer je bez svjetla razuma izabrao ono malovrijedno i prolazno. Taj je čovjek zaboravio da mu je već isteklo vrijeme i još iste noći morat će ostaviti sve što je skupio i otići za vječnost. Kaže Isus: „A čije će to sad biti?“

Čovjek kršćanin se ne povodi užicima. On misli onako kako je Isus sudio. Ove materijalne užitke morat će svatko jednog dana ostaviti. Nitko sa sobom ne može odnijeti ništa materijalnoga što je stekao. To moramo ostaviti drugima. Zato Isus kaže: „Zgrćite sebi blago koje rđa i moljac ne nagrizaju.“ To je naš siguran odabir koji možemo nazvati razumnim odabirom.