Najvažnije je za čovjeka da bude mudar čovjek. Mudar čovjek ima u sebi zdrave kriterije, zdravu logiku, zdrava načela, zdrava pravila kojima u svom vlastitom životu odabire i razvrstava stvari i vrijednosti. Sve stavlja na svoje mjesto. Jedan je šaljivđija rekao: „Lud čovjek nosi cipele na glavi, a šešir na nogama. ” Mudar čovjek zna gdje je mjesto cipelama i gdje je mjesto šeširu. Mudar čovjek će sve stvari staviti na pravo mjesto, sve vrijednosti poredati po veličini i važnosti. Ne vrijedi sve stvari jednako vrednovati. Činjenica da smo mi i tjelesna bića, da pripadamo i ovom materijalnom svijetu, da svojim rukama dotičemo materiju, da obrađujemo i dorađujemo materiju, znade nas toliko okupirati, obuzeti, da počnemo misliti kako je materija najvažnija stvar na svijetu. U životu počnemo cijeniti materijalna dobra više od svega. Ljudima se često u glavi preokrenu vrijednosti. Materija koja je samo djelomično sredstvo, samo za ovu zemlju, najedanput čovjeku postane jedini cilj. I na kraju što slijedi iz takvog vrednovanja? Slijedi cijeli promašen život, promašen cilj. Život postane bezvrijedan.

Božja riječ koju smo danas čitali iz Svetoga Pisma Starog zavjeta i iz Evanđelja jest dobra lekcija svima nama kako valja pravo procjenjivati zemaljske vrednote. Stari su kršćani za zemaljske vrijednosti imali jednu narodnu poslovicu koja glasi: „Služite se stvarima, a nemojte vi njima služiti kao da su vrednije od vas. ”

Što će nam sva materijalna dobra vrijediti na drugom svijetu?

Današnje Evanđelje takvog čovjeka koji je skupljao bogatstvo i nakanio uživati zove „bezumnik” jer još noćas će se tražiti tvoja duša iz tvoje ruke. A ovo što si skupio i pripravio: čije će to biti?

Materijalnim dobrima se moramo samo služiti dok smo ovdje na zemlji, ali se ne smijemo za ta dobra zavezati, niti nam mogu biti cilj života. Neka vam cilj bude ono dobro koje ne prestaje vrijediti u drugom životu, a to su dobra i plemenita djela.