Čovjek je od Boga pozvan da ovaj stvoreni svijet upozna, zagospodari njime, da uspostavi pravi i pravilni odnos prema stvarima, prema svakoj stvari. prema prirodi, prema svojoj okolici. Čovjek je sposoban to učiniti ako se pravilno služi razumom. To mu i Bog prizna. Najvažniji je, međutim, i najodgovorniji odnos što ga čovjek mora upoznati i uspostaviti prema drugom čovjeku. To je na slikoviti način prikazano u Knjizi postanka, kad Bog čovjeku stvara ženu za koju i sam čovjek priznaje potpunu jednakost. To je izrečeno riječima: „Kost od mojih kosti i meso od mesa mojega“ – to znači potpunu jednakost.“Neka se zove ženom jer je od čovjeka uzeta.“ Odnos čovjeka prema ženi Bog je posebno uredio zato što su Stvoriteljeve namjere da čovjek bude sretan u mnoštvu i jedinstvu. “Njih dvoje bit će jedno tijelo.“ Njih dvoje, kaže Bog, tvorit će i jedinstvo koje će ponovno rezultirati mnoštvom. Kad čovjek radi protiv svoje sreće? Uvijek i svaki put kad remeti odnose prema stvarima svijeta (dira u prirodu), i kad remeti odnose među ljudima. Isus na poseban način tumači i onaj najvažniji i za sreću čovjekovu najodgovorniji odnos muža i žene i svako samovoljno diranje u Stvoriteljeve namjere proglašava zlom i grijehom jer je to suprotno ljudskoj sreći. Najstrože je Bog zabranio čovjeku dirati i mijenjati osnovne namjere Stvoritelja koje mi zovemo prirodom. Svi ovi zakoni koji su kao pravila stavljeni u sva stvorenja moraju se očuvati. Zato je poznata poslovica koja kaže: „Bog uvijek oprašta ako protiv njega griješiš. Državna vlast oprašta ponekad ako protiv nje griješiš. Priroda ne oprašta nikad.“ Zato je važno shvatiti Isusove riječi: „Ono što je Bog združio neka čovjek nikad ne rastavlja.“ Čovjek, dakle, ne može posezati u Božje stvoriteljske nakane bez strahovite odgovornosti za vlastitu sreću. Za sreću i boljitak svakog čovjeka i čitavog naroda hrvatskoga bilo bi najbolje da svi održe zakone i uredbe koje je Bog stavio u srca i narav svakog čovjeka.