Čitanja: Post 18, 1-10a; Kol 1, 24-28; Lk 10, 38-42

Zanimljiva je zgoda koju u današnjem Evanđelju pripovijeda evanđelista Luka. Isus i apostoli našli su se u prijateljskoj kući Lazarovoj. Sestre Lazarove Marta i Marija primile su Isusa s radošću kao vrlo cijenjenog gosta. Marta želi Isusa što bolje pogostiti, a Marija želi Isusa samo čuti. Martin posao, primiti i podvoriti gosta, jest sigurno plemenit i dobar. Isus ga je sigurno pohvalio, ali ako treba ocijeniti i vagnuti što je važnije – briga za tijelo ili briga za dušu, onda je ovo drugo – briga za dušu – mnogo važnija. To je Isus izričito naglasio kad je rekao Marti: „Marta, Marta, brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je samo potrebno. Marija je izabrala najbolji dio koji joj se ne će oduzeti.“

Ako danas promatramo ovaj svijet čini nam se da je sva briga samo za ovozemaljsko, samo za tijelo. Pobrinuti se da možeš dobro jesti, dobro piti, lijepo se odijevati, ugodno se zabavljati, imati dobar i jaki izvor materijalnih zarada, postići dobar društveni položaj, postati netko i nešto, to je jedina želja današnjeg čovjeka pa na žalost i mnogih kršćana vjernika.

Onaj drugi, najvažniji dio, slušati Isusovu riječ kao jedini izvor budućeg i vječnog života, to današnji ljudi preporučuju bakama i kažu: „Nemate drugog posla pa se molite, idite u crkvu, ali nas nemojte srditi.“

Draga braćo i sestre, ne živi čovjek samo o kruhu nego od svake riječi koja izlazi iz Božjih usta. Najbolji smo dio izabrali ako uvijek ostanemo do nogu Gospodinovih i slušamo njegovu riječ koja nam osigurava vječni život. To treba postati onaj najbolji dio našega života.