NAPASTI

Odakle dolazi napast i kako djeluje u nama? Apostol Jakov tvrdi da ne dolazi od Boga, nego od naših požuda, od naših unutarnjih slabosti; posljedica su istočnoga grijeha: napasti odatle dolaze, dolaze iz požuda. Zanimljivo je to da napast ima tri obilježja: raste, zarazna je i opravdava se. Napasti nas potiču da se skrivamo pred Bogom, ostajući sa svojom krivnjom, grijehom i pokvarenošću. Đavao je vrlo iskusan u prijevarama, on je otac laži, lažljivac je. Đavao je zaveo Evu, ali s Isusom je pak druga priča. Pokušava prevariti i Isusa, ali mu ne polazi za rukom. Potom se đavao očituje kakav jest, a Isus mu daje Očev odgovor. S đavlom se ne razgovara, jer se može završiti poput Adama i Eve: goli – opljačkani. Đavao je loš platiša, slabo plaća. Varalica je. Obećava sve, a ogoli te do kože. I Isus je ostao gol, ali na križu, iz poslušnosti Ocu. Lukav je đavao, ne može se s njim voditi dijalog. Svi znamo što su napasti, jer smo im svi podložni. Brojne su: ispraznost, oholost, požuda, škrtost…vrlo brojne.

Danas se puno govori o korupciji, i zbog nje treba tražiti pomoć od Boga. U svijetu ima mnogo pokvarenih ljudi, za njih znamo iz novina. Možda su počeli sa sitnicama, s krađom u prodaji, 900 grama umjesto kilograma? Korupcija započinje sa sitnicama, s razgovorom: Nije istina, neće ti naškoditi ovo voće. kušaj, dobro je. Nitko neće primijetiti da fali jedan plod. Tako se, malo po malo, padne u grijeh, u korupciju.

Crkva nas uči da ne budemo naivni. Uči nas da otvorimo oči i da od Boga tražimo pomoć, jer se sami ne možemo boriti protiv Zloga. Ako zapodjeneš dijalog s njim, on će te pobijediti. Neka nam Bog udijeli milost i neka nas prati u borbi s napastima; a ako smo pak prevareni zbog naše slabosti u napastima, neka nam podari hrabrosti da se pridignemo i idemo naprijed. Isus je zato došao k nama.