Čitanja: Post 2, 7-9; 3, 1-7; Rim 5, 12-19; Mt 4, 1-11

U Sv. Evanđelju čitamo da ni sam Isus, Sin Božji, nije bio izuzet od napada napasti i napasnika. No, Isus nije napast prihvatio, nego je svaku napast radikalno odbio. Sama napast još nije grijeh. Nju ne možemo istjerati iz sebe, ona je uvijek tu u nama, ali možemo odbiti njihovu ponudu i svakoj napasti možemo reći: „NE“! Tako je učinio Isus.

Prva napast u nama je želja našega tijela da uživa. Zato to i zovemo želja za tjelesnim nasladama ili jednim imenom – užitkom.

Druga napast u čovjeku je želja za slavom, vlašću i čašću. Takav se čovjek zapravo bori da zasjedne Božje prijestolje. Želi biti prvi da ga svi ljudi vide. Želi da se o njemu piše i da ga se slika. Po toj napasti čovjek se želi postaviti nad druge ljude da njima gospodari kao da su drugi ništa a on jedini nešto.

Treća je napast u nama želja za imetkom, za svim onim što se vidi. Zato se ta napast zove „požuda očiju“. Toj napasti, nažalost, robuje najveća većina ljudi. Osim onih bogatih kojima nikad dosta, robuju i oni siromašni žudeći za bogatstvom. Materijalno bogatstvo je postalo bog u našem društvu. Zbog bogatstva se vode ratovi, razbojstva, krađe, prijevare svake vrste. Što sve nisu ljudi kadri učiniti samo da se domognu bogatstva. Nikad im nije dosta. Ta je požuda nezasitna, slijepa i ne vidi da drugi gladuju zbog njihova bogatstva.

Počela je Korizma, vrijeme u kojem se kršćani po primjeru Isusa Krista povlače od buke ovoga svijeta, suprotstavljaju se napastima trapeći svoje tijelo postom i molitvom. Odricanjem vježbaju svoju volju da u svim napastima uzmognu slijediti Isusa i napastima reći: „NE“. Zato ovo korizmeno vrijeme uzmimo kao školu u kojoj se neprekidno učimo kršćanskom vladanju i životu.