Čitanja: Ez 33,,7-9; Ps 95; Rim 13,8-10; Mt 18,15-20
Danas se sve više govori o pravima osobe. Govori se o pravima djece u obitelji, u školi, u društvu, a da se ponekad nema u vidu pravih njihovih vrijednosti. U takvom isticanju prava i slobode nerijetko sama osoba postaje robom svoje slobode i ne promiče se dovoljna odgovornost za druge. Čovjek unatoč svemu ostaje sam, premda je zaštićen svim pravima. Nažalost, takav se duh uvukao u sve pore našega društva, pa i u život vjere gdje se kaže: tko nam smije još govoriti kako ćemo živjeti vjeru? To je naša privatna stvar. Ne prihvaćamo ničiji prigovor. Valjda sami znamo što trebamo činiti i kako živjeti. Mi imamo svoj odnos s Bogom. To su česte reakcije koje se čuju čak i među vjernicima.
Čovjek koji se osjeća pozvanim širiti istinu postaje ušutkan, a Božja riječ govori upravo suprotno, da se ne smije šutjeti u okolini gdje se psuje Bog i svetinje. Ne smije nam biti svejedno da vjernici koji su nekoć primili sv. sakramente, pričest, krizmu, išli u crkvu, a sada više ne idu, da mi šutimo i ništa ne govorimo, i ne potičemo ih na odgovornost i ozbiljnost.
Stražar ili čuvar bdije dok drugi mirno spavaju. Sa svoga povišenog mjesta on ima pregled nad cijelim prostorom kojim se prilazi gradu. Čim zamijeti nešto u daljini, budno pazi tko dolazi. Zaustavlja, provjerava i ako je opasnost blizu, diže uzbunu kako neprijatelj ne bi iznenada zaskočio grad. Tako i u jednoj obiteljskoj zajednici trebali bismo svi bdjeti da nam netko ne poremeti skladan obiteljski život.
Otac i majka bdiju nad svojim djetetom i nije im svejedno kad ono dođe svojoj kući. Svaka obitelj budno i sa zanimanjem pazi što se događa svakome od njezinih članova. Župna zajednica, škola i svaki razred čuva isto tako svoje zajedništvo. Naravno, ne samo da čuva, nego reagira na sve negativne pojave i na ono što bi moglo ugroziti zajedništvo i sklad. Tu se onda postavlja jedno drugo pitanje: kako reagirati: da li nježno ili oštro, odmah ili kasnije?
Odgovor na to pitanje daje nam Isus u današnjem evanđelju.