Čitanja: 2Sam 7.1-5.8b-12, 14a.16; Ps 89; Rim 16, 25-27; Lk 1, 26-38

Anđeoskim navještenjem Djevici Mariji: “Začet ćeš i roditi Sina i daj mu ime Isus, On će biti Spasitelj”, Bog zapravo zgušćuje događaje u pripremanju spasenja svijeta. Tu nakanu Bog ostvaruje utjelovljenjem kojim silazi u ljudsku povijest. Blažena Djevica Marija bila je u svom srcu i svojoj duši posve spremna prihvatiti Boga. Zato kažemo da ga je prije začela duhom nego u utrobi. Utjelovljeni i materijalni Bogo-čovjek već je došao u našu povijest koju više nikad ne napušta. No, duhovno se on mora roditi u svakom ljudskom srcu i u čitavom čovječanstvu da bi ova naša povijest postala povijest spasenja za sve nas. Molimo ga danas da On dođe i utjelovi u našem sadašnjem životu.

Jesmo li spremni reći svome Bogu: “Evo, sluga sam tvoj, službenica sam tvoja, Gospodine!”? Može li se po meni Bog utjeloviti barem u mojoj u obitelji, u ocu obitelji, u majci obitelji i u djeci? Jesu li za to spremni?

Ne će se Bog utjeloviti i nastaniti u našim obiteljima ako one materijalno postanu jake. Ne će se Bog nastaniti u naše obitelji ako djeca budu jako učena. Ne će se nastaniti u obiteljima gdje se zajednički ne moli. Znao sam djecu na vjeronauku pitati jesu li kada vidjeli tatu da se moli. Možda je bio tek jedan posto djece koji su rekli da se s njima i tata moli. Znao sam i dalje pitati. Jesu li kada čuli tatu kako Boga psuje? Odgovor je bio katastrofalan. Možda je tek jedan posto djece odgovorilo da nisu čuli. Svi ostali su vikali “Svaki dan ga čujem kad se rasrdi ili se s mamom svađa”. Ne može se Bog nastaniti u takvu obitelj. Ne može takva obitelj s radošću slaviti Božić. Ne će biti mira u takvoj obitelji jer je to obitelj bez Boga. Žalosno ali istinito. O tim stvarima bi se svaki naš vjernik morao zamisliti. Morao bi mnogi i mnogi priznati sebi da je loš čovjek i morao bi se duboko kajati i čvrsto odlučiti promjenu svoga života.