Čitanja: Jr 20,10-13; Ps 69; Rim 5,12-15; Mt 10,26-33

U Americi u državi Kalifornija sudili su groznom višestrukom ubojici, Sudili su mu za trostruko ubojstvo. Ubio je majku i dvije sestre. Kad je sudac upitao njegova oca: “Je li je ovo vaš sin?” Otac je ustao i pred punom sudnicom izjavio: “Ne, nije to moj sin. Bio je on moj sin, moja radost i moja nada, ali sada više on nije moj sin. On je moja tuga i moja smrt”. Sudac je izričući osudu jasno rekao: “Odrekao te se tvoj otac, odriče te se i naša država, odriču te se i ljudi ove zemlje. Nisi vrijedan pripadati živima ove zemlje sad te predajem smrti”. Strašno je slušati te riječi: Odrekao te se otac – nemaš više oca. Odrekla te se i zemlja, nemaš više mjesta među živim ljudima ove zemlje. To je strašna presuda.

Danas u svetom Evanđelju slušamo Isusove riječi “Tko se god prizna mojim pred ljudima priznat ću i ja njega pred Ocem nebeskim. Ali tko se god odriče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem vašim koji je na nebesima”. Isus nam je otkrio da mi imamo Oca na nebu. Čak nas je naučio moliti rekavši nam: “Kad vi molite ovako recite: “Oče naš koji jesi na nebesima….” Mi Isusovi vjernici imamo Oca koji nas priznaje. Ako smo svjesni da smo izgubljena djeca svog nebeskog Oca onda su nam posve jasne Isusove riječi iz današnjeg Evanđelja: “Ne bojte se. On, Otac vaš sve zna – nema tajni pred njim. On, Otac naš nam je otkrio svu ljubav prema nama po svom Sinu Isusu Kristu i na nama se ispunja Božja Očeva odluka. Po Isusu Kristu, Otac nas naš nebeski i priznaje i ljubi. Priznati se Isusovim ili ne priznati se Isusovim odlučujući je odnos prema Ocu nebeskom. Sam je Isus na jednom mjestu rekao: “Nitko ne može dići k Ocu osim po meni”. Otac nebeski prima samo onoga koji je subrat Isusu Sinu Božjem.

Tko se prizna Isusovim bratom taj postaje posinjeni sin Božji. Zato mi, kao djeca Božja, puni pouzdanja možemo reći Bogu: “Oče naš”.