Današnjom nedjeljom završava crkvena godina. Znamo: crkvena godina je godišnje obnavljanje života, smrti i uskrsnuća Isusa Krista. Na njenom završetku je svetkovina Krista Kralja. Crkva nas na današnji dan želi podsjetiti da je raspeti i uskrsli Isus Krist gospodar svijeta i vremena, života i smrti, kralj čovječanstva.

Redovito zamišljamo kralja kao neku važnu i ljudima daleku osobu. Svi mu se klanjaju, a nitko ga ustvari ne voli. Svi mu moraju pogađati želje, a nitko to ne čini iz ljubavi. Oko njega sjaji, blještavilo, uglađenost i protokol, a u isto vrijeme licemjerje i neiskrenost. Vrlo često zamišljamo kralja koji ima dovoljno snage da pokori narode, da ubire porez i namete, a u isto vrijeme taj kralj bespomoćan je da osvoji ljudsko srce, da uđe u dušu svojih podanika. Znači kralja gledamo i zamišljamo kao onoga koji je daleko od ljudi, daleko od života, onoga koji je u nekom dalekom i stranom svijetu gdje je sve hladno i beživotno. Zato, upravo zato Isus tvrdi da njegovo kraljevstvo nije kao kraljevstvo ovoga svijeta. Isus nije kralj poput kraljeva u prošlosti ili sadašnjosti. To Isus jasno govori i pred Pilatom znajući jako dobro da ono što ljudi smatraju silom i vlašću ne odgovara njegovim mislima i željama. Isus je došao kao kralj srdaca i jedino što želi jest da prodre u istinske tajne ljudskog bića, da ljude osvoji ljubavlju.

Upravo taj Isus naš je kralj koji nam dolazi i koji nam se nesebično daruje; evo i danas preko ove svete euharistijske žrtve.

Dok se ljudi za druge kraljeve moraju boriti, moraju braniti njihove interese, moraju i život riskirati da takav kralj ne bi stradao, da ga netko ne bi lišio prijestolja, kod Isusa je posve drugačije – jer je drugačiji od ljudi i ljudskih kraljeva, On (iako kralj) daruje sebe i svoj život za svoje ne više podanike nego za svoje prijatelja.

Danas na blagdan Krista Kralja prigoda nam je da se poklonimo Isusu u njegovu jedinstvenom dostojanstvu kralja i zamolimo ga da bude kralj našeg života, naših misli i osjećaja, naših nakana i planova, naših dana i godina. Isus je na poseban način kralj, a posebno je i njegovo kraljevstvo. Pilatu koji je inzistirao na postavljanju pitanja, Isus tumači: “Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta”. I to se brzo svidjelo Pilatu. Ako kraljevstvo Isusovo nije od ovoga svijeta, konkurencija nije opasna: nema rizika za Tiberija i Rimsko carstvo. I doista Pilat, da je o njemu ovisilo, Isusa bi oslobodio

Kraljevstvo Isusovo nikad se nije očitovalo opasnim. Pripovijedaju da su jednog dana u Moskvi Staljinovi generali diskutirali o moći Crkve i Pape. A Staljin je skočio i zapitao: “Koliko divizija ima Papa?” Svi su se smijali, i diskusija je tu završila. Nisu se sigurno bojali par švicarskih vojnika koji sačinjavaju čuvare u Vatikanu, naoružani svojim starim sjekirama na koplju. Doista Isus kralj ne priječi s vojskama posjedovati svijet ni jednom moćniku zemlje. Njegovo kraljevstvo uključuje konkretne osobe, ali iznutra. Njegovo kraljevstvo se ostvaruje u srcima ljudi. I usmjereno je budućnosti: u ovom i drugom životu. Ako dobro gledamo, Kraljevstvo Isusovo je odgovor Božji na nemire ljudskog duha uvijek nezadovoljna, koje se predaje ideji smrti, svršetku svega. Kraljevstvo je izričit odgovor Boga nepotisnutoj potrebi ljudskog srca, žedna beskonačnog. Zato kažemo našim đacima: ako želite doista vidjeti gdje se nalazi Isusovo Kraljevstvo, ne tražite ga u atlasima ili geografskim kartama, nego u srcu čovjeka. Nalazi se u zemljopisu duha.

Ovo Kraljevstvo, tako posebno, zahtijeva od svojih građana, kršćana, neuobičajene i nepredvidive stvari. Drugi kraljevi naoružavaju svoje podanike i šalju ih u rat da ubijaju i da se ubiju. Naprotiv, Isus je dao svoj život. Šalje svoje, ali za duhovno osvajanje, unutarnje. Koje se odnosi prije svega na njih same: želi npr. Da se naučimo svladavati, pobijediti silu egoizma, instinkta nasilja. Unutra je vlastitog ja da je svaki potaknut od Isusa da širi njegovo Kraljevstvo. Pobjedom nad grijehom, nad zlom.

Kraljevstvo Isusovo postaje tako – kako ćemo uskoro reći u Misi – “Kraljevstvo istine i života, Kraljevstvo svetosti i milosti, ljubavi i mira”.

Ovo Isusovo Kraljevstvo, kako može izgledati ljudima koji čvrsto stoje na zemlji je paradoksalno, utopističko i u oblacima, ipak je prisutno već stoljećima i nastavlja se širiti u svijetu. A njegovi građani, kršćani, uvijek su sve brojniji. Mi zahvaljujemo Gospodinu da nas je pozvao da budemo dio njegova Kraljevstva. Ovdje smo da kažemo da smo radosni što smo građani Kraljevstva Krista Kralja. Molimo ga za snagu da živimo dosljedno kao građani njegova kraljevstva.