1. čit.: Dj 10, 34a. 37-43: Petar svjedoči da je Krist živ
Psalam: Ps 118: OVO JE DAN ŠTO GA UČINI GOSPODIN
2. čit: Kol 3, 1-4: Krist daje novi smisao našem životu
Evanđelje: Iv 20, 1-9: Učenici zbunjeni pred praznim grobom

Uskrsnuo je, i sada je s nama, i zauvijek je s nama!

Ovaj navještaj, prvoga dana u tjednu, odjeknuo je svijetom, a mi ga slavimo u uskrsno vrijeme, jer je uskrsnim jutrom osvanuo novi i sveti dan našega duhovnog otkupljenja. Zasjalo je svjetlo spasenja za sve ljude dobre volje. Izvojevana je pobjeda nad našom smrću i nad našim grijehom. Oslobođeni smo duhovnoga straha, uništeno je neprijateljstvo između neba i zemlje, između Boga i čovjeka. Konačno je osvanulo novo doba u kojem je sve, što je duhovno, obnovljeno po Kristu, s Kristom i u Kristu.

Smrt i uskrsnuće Isusovo događaj je Božje milosti, pobjeda je Ljubavi, koja nas je oslobodila od duhovnoga ropstva grijeha i smrti. I javlja nam radosnu vijest: Uskrsnuo sam, i sada sam s vama, i zauvijek sam s vama!

Draga braćo i sestre, to je kršćanski uskrsni navještaj. Prihvatimo ga s vjerničkim udivljenjem i zahvalnošću! Uskrsnuo je, i sada je s nama, i zauvijek je s nama!

Ove riječi kršćanske radosti najavili su korizmeni dani, dani Velikoga tjedna, obredi Velike subote. U njima, dok palimo vazmeno Svjetlo, prepoznajemo glas Isusov koji se, uskrsnuvši od mrtvih, obraća nama, ispunjen radošću i ljubavlju, te nam kliče: Brate i sestro, dragi kršćanine, vjerniče, evo me, opet sam s vama! Uskrsnuo sam, i sada sam s vama, i zauvijek sam s vama!

Tako je promijenjen tijek povijesti, a u naš život ulivene su duhovne vrijednosti i novi smisao života. Jer On, naš Otkupitelj, poručuje nama: Uskrsnuo sam, i sada sam s vama, i zauvijek sam s vama! Tim mislima i molitvom svima vama dragi vjernici, želim mirom, radošću i nadom blagoslovljen Uskrs!

+ + +

Nakon što je Isus bio pokopan u grobu, Evanđelja govore o otkriću praznog groba, uzbuni koju su izazvale žene i dolasku apostola na ulaz u grob. Što se dogodilo u međuvremenu između pokopa i senzacionalnog otkrića nije opisano u Evanđeljima. Postoje nepouzdani dokumenti koji izvještavaju o izmišljenim događajima koji bi se dogodili te noći između drugog i trećeg dana, ali ništa nije rečeno točno i istinito. Spominje se samo otkriće praznog groba, moćna stijena koja je prevrnuta, zavoji pronađeni na podu groba, ukazanja Isusa koji se slavno očituje najprije pojedincima, zatim skupinama, a zatim više od 500 ljudi (1 Kor 15, 16). A prije svega govorimo o svjedočanstvu Petra i apostola, koje se ne može zanemariti ili zanijekati: vjerovali su da je raspećem sve gotovo, da njihov gospodar nije uspio u cilju koji si je postavio, da neće uspjeti u svojoj namjeri da podigne sudbinu Izraela (Lk 24, 21-22), ali ono što su vidjeli vlastitim očima natjeralo ih je da promijene mišljenje i da imaju razloga za nadu. Mesija se morao suočiti sa smrću kako bi ponovno uskrsnuo. Apostoli će biti očevici toga, a njihov se navještaj nastavio do naših dana i sada je vrhunac naše vjere: Isus Krist je uskrsnuo od mrtvih. Upravo izneseni podaci to dokazuju, ali ono što nam dokazuje da smo u pravu je slobodna i spontana privrženost srca koje sa sigurnošću prihvaća ono što vjerodostojni svjedoci objavljuju. Upravo vjera, koja proizlazi iz apostolskog navještaja definitivno nas odgaja o tom najvažnijem i odlučujućem događaju. Da Krist nije uskrsnuo, danas bi vjera tolikih ljudi koji se i dalje nadaju u njega bila i smiješna, sama naša prisutnost u crkvama bila bi beskorisna, mnoge aktivnosti, uključujući i društvene, koje se obavljaju u njegovo ime bile bi nelogične. Pavao piše: “Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je propovijedanje naše, uzalud je vjera vaša” (1 Kor 15, 14); sama činjenica da vjera ostaje u dušama mnogih sugerira nam da je Isus uistinu uskrsnuo, a posebno u ovom slučaju “srce ima razloge koje razum ne razumije” (Pascal).

Vjerovati da je Isus Krist uskrsnuo od mrtvih znači odabrati život zauvijek; Vjera u uskrsnuće jamstvo je punog života u sadašnjosti, svakodnevnevnom životu i otvara vrata vječnosti. To što je Isus Krist uskrsnuo znači da sada definitivno pobjeđuje nad zlom i smrću. Isus izlazi iz groba, tama i stijena groba nisu mu prepreka, nije rob nedovoljnih ili tjelesnih slabosti i doista se svima ukazuje u svom sada proslavljenom i savršenom tijelu, premda još uvijek nosi trag rane čavala i boka. On je taj koji je, uskrsnuo, jednom zauvijek: “Ja sam uskrsnuće i život, tko vjeruje u mene, i ako umre, živjet će. I tko živi i vjeruje u mene, neće umrijeti zauvijek.” (Iv 11, 25-26).

Stoga Isus svojim uskrsnućem daje život svakome tko vjeruje u njega. Prianjajući uz Isusa, tražimo život kako ne bismo živjeli kao mrtvi. Isus je odlučujući odgovor na bol i sve muke, utjeha u kušnji i boli, hrabrost u obeshrabrenju, povjerenje u oklijevanju.

Uskrsnuće je obećanje je vječnog života, koji ćemo živjeti vječno na kraju našeg zemaljskog hodočašća. Riječi Uskrsloga navještaj su nama da nas čeka domovina na nebu, nebeska domovina koju smo pozvani graditi u sadašnjem životu i da nam nije suđeno truljenje tijela, već vječnost.

S Isusovom pobjedom nad smrću, vjerujemo da će svi oblici smrti koji prijete našem sadašnjem suživotu doći do kraja, prije svega rat i sve što remeti spokoj cijelog svijeta. Neka mir koji će Uskrsli Krist donijeti svojim učenicima okupljenima u dvorani Posljednje večere ima odjeka u situacijama koje potkopavaju naš sadašnji mir; da to bude mir učvršćen vrijednostima, trajan, motiviran i utemeljen na međusobnoj ljubavi među pojedincima i među različitim narodima, kako bi se izbjegli daljnji scenariji mržnje i nasilja. Neka mir bude i obnova, da živimo život u ljubavi i solidarnosti.