Čitanja: Dj 10,34a.37-43; Ps 118; Kol 3,1-4; Iv 20,1-9

40-dnevna Korizma dovela nas je k slavlju Uskrsa. Stigli smo do najvećeg i najvažnijeg blagdana kršćanske vjere. To je blagdan uskrsloga Isusa, blagdan života, radosti i mira. Uskrs nije samo blagdan koji se spominje kao događaj od gotovo  prije dvije tisuće godina – nego je to blagdan života, prisutnosti Kristove među nama danas. Sve kršćanske nedjelje i svi blagdani u godini dobivaju snagu i smisao upravo u Uskrsu. Stoga nam je svaka nedjelja veoma važna, jer je na taj dan Isus uskrsnuo – a kao zajednica vjernika slavimo njegovu pobjedu nad grijehom, zlom i smrću. Ujedno svojim sudjelovanjem zahvaljujemo na tom najvećem njegovom djelu u korist čovječanstva. Isus nam svojim uskrsnućem daje nadu u pobjedu nad svakim neprijateljem naše duše. Oslobađa nas od unutarnjih tjeskoba i muka. Zato je nedjelja nama važnija, nego ljudima SZ-a, subota, koju SP često spominje. U nedjelji opažamo svoju vlastitu pobjedu i cijelu konačnost.

Svaka nedjelja je za nas vjernike kao mali Uskrs gdje zajednica vjernika vrši Isusovu volju i ispunjava njegovu želju izraženu riječima: Ovo činite meni na spomen čime se slavi Gospodnja ljubav i dobrota. Kad Isus ne bi uskrsnuo, kad On ne bi bio živ – ni naša okupljanja ne bi bila živa niti bi imala neki smisao. Slavljenje mise ne bi imalo tako veliku vrijednost. Uskrs je na osobit način dan vjere, vjere u život. On čovjeku koji vjeruje daje nadu, da poslije smrti postoji drugi način života. Dobra djela učinjena u ovozemaljskom životu, ne mogu sa smrću biti uništena – to je poruka ovog blagdana. U tome i jest istina da je ovo najveći kršćanski blagdan kojega vjernici slave, jer najavljuje neuništivost života.

Život koji je počeo svoj tijek povijesti, ne može sa smrću jednostavno biti ugašen. Sa smrću ne može biti upropašten. Kako bi to bilo da neki vrsni i poznati umjetnik kao npr. Mikelanđelo ili Leonardo da Vinci ili Dante načini svoje remek-djelo, a onda dade to djelo spaliti ili uništiti? Nemoguće! To ne bi bilo u mjerilima normalnog razuma. Još je manje moguće da bi Bog, umjetnik nad svim umjetnicima i tvorac svega stvorenoga – načinivši čovjeka remek-djelo prirode dao smrti da ga uništi. Bog svom stvorenju, stvorenom na svoju sliku, daje život i mogućnost da ga dobro iskoristi.

U svijetu ima nekoliko velikih religija i mnoštvo malih. Gotovo sve religije u sebi imaju poštivanje Boga ili bogova, poziv za stvaranje dobra, obećanje boljeg života nakon smrti, ali ni jedna religija, poput budizma, islama, konfucionizma ili židovstva nema Uskrsa. Ni jedan utemeljitelj religije, kao npr. Buda, Muhamed, ili Konfucije ma koliko bili veliki i sveti – nisu ustali od mrtvih i nisu nadvladali smrt. Isus, osnivač kršćanstva  je uskrsnuo. On je živ. On je među vjernicima.

Za Isusa se kaže: Prošao je zemljom čineći dobro, ali njegovo dobro i dobra djela nisu završila u grobu. On dobro čini i danas svakom čovjeku. Čovjeka danas oslobađa od duhovnih nemira i nesretnih stanja. Opraštajući grijehe donosi mu mir, blagoslov i sreću. Smrću Isusovom ne gasi se život, nego još obilnije on procvjetava. Svim vjernicima daruje novu nadu, što je pokazao svojim načinom života, mukom, trpljenjem, smrću i svojim uskrsnućem.

Stoga molimo danas uskrslog Gospodina, da nam ojača vjeru koja upravo u uskrsnuću prima pravo korijenje i pravo svoje mjesto. Prihvaćajući Isusa uskrslog, živog, koji je danas s nama – shvatit ćemo da je svaka nedjelja i misa radosno slavlje i susret s Njime. Isus čeka naš odaziv i našu dobru volju. On je za svakoga od nas podnio muku, prolio svoju krv, darovao svoj život i uskrsnuo, da po njemu istinski možemo svi živjeti.

Neka dobrota i ljubav uskrslog Gospodina Isusa uvijek ostane sa svima nama. U to ime Sretan Uskrs svima koji prihvaćate Isusa pobjednika nad zlom i smrću te prihvaćate njegovo i svoje osobno uskrsnuće. 

Svake godine u proljeće, kada se priroda budi iz zimskog sna, Uskrs nam poručuje da uvijek postoji nada: da smrt nije kraj, da novo proljeće i nas čeka nakon zimskog mrtvila.

Isusovo uskrsnuće je blagdan nad blagdanima, temelj svih drugih kršćanskih blagdana.

Ako je smrt pobijeđena, i neshvatljiv misterij boli dobiva smisao, osobito bol nevinih. Smrt nije kraj, nije grob bez izlaza. To je početak novoga života.

Treba imati hrabrosti ustati, reći dosta svemu što me čini robom, da bih počeo živjeti ovdje na zemlji kao na nebu.
Isus nam kaže da je to moguće jer On je uistinu uskrsnuo. Pokušajmo početi iznova, staviti Njega u središte svojega života i nikada ga više ne napustiti. Vidjet ćemo da je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!     

nadb.  Giorgio Lingua