“Dok ne vidim na rukama njegovim znak od čavala i ne stavim prst svoj u mjesto od čavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neću vjerovati.” Toma nije bio s ostalima učenicima kada im se ukazao Uskrsli Gospodin. Iz konteksta zaključujemo da je izgubio vjeru i nadu, sklon pesimizmu. On je slika svih nas koji smo nevjerni, pesimisti, nepovjerljivi prema ljudima. To nas zatvara pred drugima i pred Bogom.

“Mir vama!” – “Pruži prst svoj ovamo: evo mojih ruku! Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi više nevjernik, već vjernik!”… Toma se više pouzdavao u svoja iskustva, nego u Gospodinove riječi. Mnogi danas traže “znake s neba” zato jer ne vjeruju jednom izrečenoj «Božjoj Riječi koja će ostati i onda kada prođu nebo i zemlja». Trebam se pitati: Vjerujem li Bogu, njegovim riječima, ili sebi i svojim iskustvima?

“Gospodin moj i Bog moj!” Toma izgovara riječi divljenja, kajanja, radosti i klanjanja. Ispovijeda svoje vjerovanje.

“Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli!” Ne vidjeti, a vjerovati znači ne oslanjati se na svoje osobno iskustvo, nego isključivo na Riječ Božju. Ako vjerujem da mi Bog sve okreće na dobro, neće mi biti teško povjerovati i onda kada mi se čini da je sve i Bog protiv mene. Nije važno razumijem li to ili ne. Dijete vjeruje ocu. Molit ću Gospodina da mi se objavi, da mi kaže, makar riječi prijekora, ali riječi koje će me uvjeriti da je on živ, prisutan u meni, da On i u meni pobjeđuje sve zlo.

Sveti Toma apostol

Možda je najpoznatiji apostol po svojoj nevjeri u Isusovo uskrsnuće nakon što je čuo za nj, no ubrzo nakon što je vidio Isusa rekao je „Gospodin moj i Bog moj!“. Toma je u popisu apostola u evanđeliste Mateja na sedmom mjestu, u Marka i Luke na osmom, a u Djelima apostolskim na šestom mjestu. Sv. Ivan Evanđelist spominje Tomu u četiri zgode, ali je zacijelo najljepša ona u susretu s Uskrslim. Toma je bio onaj koji je učenicima rekao u zgodi s Lazarom: „Hajdemo i mi umrijeti s njim!“ Kad je Isus na oproštajnoj večeri s učenicima blagovao i govorio im o nebeskim stanovima, Toma je bio onaj koji je rekao: „Gospodine, ne znamo kamo ideš? Kako bismo poznavali put!“. U zgodi Uskrsnuća, kad se Isus ukazao učenicima drugi put, kad je već i Toma bio s njima, rekao mu je Isus: „Pruži prst ovamo: evo mojih ruku! Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi više nevjernik, već vjernik!“. Toma odgovori: „Gospodin moj i Bog moj!“ Caravaggiova slika „Nevjera svetog Tome“ prikazuje tu scenu, a u ovoj se priči nalazi i podrijetlo sintagme Nevjerni Toma.

Tomu nalazimo i na jezeru kad se Isus poslije uskrsnuća ukazao učenicima i Petru dao prvenstvo. Toma je spomenut odmah na drugom mjestu. Toma je također poznat kao Apostol koji je krstio Tri kralja (mudrace s Istoka).

I crkveni pisci spominju Tomu. Euzebije Cezarejski spominje da je Toma kao polje rada dobio Perziju. Sv. Grgur Nazijanski i Nicefor spominju da je Toma podnio mučeništvo u Indiji. Rimokatolička Crkva slavi njegov spomendan 3. srpnja. Apokrifna književnost pripisuje Tomi jedno Evanđelje, Djela apostolska i Apokalipsu.

Legenda spominje da je u indijskoj pokrajini Malabaru Toma propovijedao evanđelje pa se dio kršćana tamo naziva „Tomini kršćani“. Danas ih je više od 750.000. Podijeljeni su u četiri biskupije, a u bogoslužju upotrebljavaju siro-malabarski obred.

Nedaleko od Madrasa nalazi se križ iz sedmog stoljeća s natpisom na staroperzijskom jeziku te prema općem mišljenju označuje mjesto mučeništva svetoga Tome apostola. Grob mu se nalazi u Indijskom gradu Madrasu koji se danas zove Chennai.