Pripovijeda jedna pobožna priča. Pred vratima Nove Godine stao je anđeo i nikoga nije puštao kroz vrata dok nije izrazio svoju želju. Ljudi su k njemu dolazili u dugačkoj procesiji. Išla su djeca, išli su mladići, išle su djevojke, išli su muževi, išle su žene, išli su starci i starice, išli su bogataši u sjajnim odijelima, išli su siromasi u dronjcima, išli su jaki i zdravi, išli su bolesni i slabi, dolazili su i u skupim automobilima, dolazili su i u kolicima, dolazili su pješice, dolazili su na štakama, dolazili su učenjaci, dolazili su neznalice i svaki je sa sobom nosio svoju želju. Željeli su svašta. Svaki je želio nešto. Neki su dugo nabrajali, a drugi su kratko, jednom riječju izrazili svoju želju. Jedni su s ozbiljnošću iznosili svoje želje, drugi sa smijehom. Jedni su tiho jecali, drugi su grčevito plakali. Došavši pred anđela, anđeo je svakome pokazao po jedna vrata na koja je morao ući. Iza tih vrata bile su stepenice koje su vodile do njihovih želja.

Što su željeli? Najviše njih željelo je zdravlje. Puno ih je željelo novac. Neki su poželjeli dobar položaj. Đaci su poželjeli uspjeh u školi. Mladići i djevojke poželjeli su dobar brak. Muževi i žene poželjeli su miran život. Mnogo njih zaželjelo je slobodu. Bilo je onih koji su željeli dobar posao. Mnogi su izrazili želju za komadićem kruha. Mnogi su si željeli lijepa luksuzna odijela. Nije bilo želje koja se tu pred vratima nije čula. Na kraju povorke znojna čela vukao se jedan bogalj bez nogu. Na čudnim štakama i krvavim rukama on se vukao do anđela. Zadnji je stigao. Već su svi bili prešli preko svojih vrata koja im je anđeo pokazao i većina njih se žurila svojim stepenicama. Neke su stepenice bile ravne, druge su bile vijugave, jedne su išle lijevo, a druge desno, neke su išle gore a druge dolje. Svaki je žurio k ispunjenju svojih želja. Onaj bogalj se zaustavio pred anđelom i kratko samo rekao: „Pokaži mi put do Boga.“ Anđeo mu otvori jedna vrata, a iza tih vrata stepenice, uske, strme, visoke. Čovjeka spopade strah kad ih je opazio. Bogalj se teškom mukom dovukao ispred prve stepenice. Hoće li se moći popeti na prvu? A gdje su tek druge. On ne odustaje. Upire se krvavim rukama i čudnim štakama. U taj čas dotrči anđeo, sagne se k njemu, uzme ga u naručaj i ponese po stepenicama govoreći mu: „Tamo kamo si ti poželio ne ćeš ići sam. Idem i ja s tobom“. Ako se nađemo na putu Božjem ne ćemo ići sami. Anđeo će Božji biti s nama. Svaki čovjek u dnu svoga bića teži za srećom, da se ispune njegove želje. Svakom od nas otvorena su bar jedna vrata u budućnost. Hoćemo li uspjeti u ostvarenju naših želja? Nije sigurno. Kaže stara poslovica: „Čovjek snuje, a Bog određuje.“

Što će svakom od nas Bog odrediti? Ne znamo. Jedno nam je sigurno. Znamo da Bog pomaže svakome tko traži da ide Božjim putem. Tko je odlučio ići k Bogu njega Bog nosi. Božji se planovi ostvaruju i s nama i bez nas, samo je jedno drugo pitanje da li smo se mi poželjeli uklopiti u Božji plan. Na dan Nove godine, želim da se uklopite i prihvatite Božji plan, onda ćete sigurno stići do sreće.