Zgoda Zakejeva obraćenja centralna je tema današnjeg evanđelja. Isus je prolazio kroz grad Jerihon. Znajući da je Isus došao u Jerihon, Zakej ga je želio vidjeti, ali nije uspijevao, jer silno mnoštvo koje je okruživalo Isusa smetalo ga je i, s druge strane, bio je niska rasta. Tada traži rješenje: trči naprijed putem kojim bi trebao proći Isus i penje se na divlju smokvu, siguran da će ga tako vidjeti. A Isus prolazeći, zapaža ga i zove: »Zakeju, žurno siđi, danas mi je proboraviti u tvojoj kući». Zakej žurno silazi s drveta i svečano prihvaća Isusa u svojoj kući. Evanđeoski tekst ne kaže nam ono što je Isus mogao reći u kući Zakeju; znamo samo da se u njemu dogodilo obraćenje i to se vidi po plodovima koje je ono proizvelo u Zakejevu srcu: »Evo, Gospodine, polovicu svoga imanja dajem siromasima; a ako sam koga u čemu prevario, četverostruko vraćam». A Isusov odgovor ne čeka: »Danas je došlo spasenje u ovu kuću». To je zgoda. Sada tražimo da shvatimo što nam ona želi reći. Najprije nag govori o isusovoj osobi. On je ovdje kao «dobri pastir», pastir u pravom smislu riječi koji ide tražiti izgubljenu ovcu, ne mareći za sve kritike i neshvaćanja koje mu dolaze ovdje i ondje od naroda. Isus ljubi sve, solidarizira se sa grešnicima, ide u potražnju najdaljih, naprotiv ima za njih osobitu ljubav, posebno kad su animirani dobrom voljom, otvoreni istini, traže Boga i kad ga susretnu otvaraju mu svoje srce i predaju se njegovoj milosti. Sada je Zakej baš jedan od tih.

Jedna posebnost, jako lijepa, koja se očituje u ovoj zgodi, plod je obraćenja. Neopisiva radost koja dolazi od Isusa. To je duboki mir srca, onaj mir koji samo On može dati. To je mir koji smo i sami toliko puta iskusili kada smo dopustili da isus boravi i u našoj kući života. Ako želimo i mi doživjeti obraćenje i osjetiti Isusovu prisutnost u našim životima, tada dopustimo Isusu da nas pogleda i prihvatimo ga u svojim mislima, riječima i djelima.