Davno je bilo kad je sveti Ivan propovijedao. Danas nas istim riječima opominje sveta Crkva u ovo doba neposredno prije blagdana Kristova rođenja ili Božića. Te opomene slušamo i danas u biblijskim čitanjima današnje nedjelje. Moramo otkriti način kako pripremiti put Gospodinu. Prvo – najvažnije je gotovo i najvažniji način doći i slušati Isusa. Evo, čitamo, kad je Ivan počeo propovijedati krštenje u znak obraćenja. K njemu je na rijeku Jordan, gdje živi i propovijeda, dolazila sva Judeja i stanovnici Jeruzalema. Narod se je pokrenuo i dolazio slušati svetoga Ivana. I nas poziva sveta Crkva, svećenici, službenici Crkve na slušanje Božje riječi. Na žalost, često je propovijedanje Crkve samo “glas vapijućega u pustinji” kojeg nitko ne čuje. Pokušajmo se danas prebrojiti. Od tolikih vjernika naše župe, koliko ih nedjeljom i blagdanom dolazi na svetu Misu? Ne bi li se taj postotak mogao barem u ovom vremenu nešto povećati? Sveto evanđelje kaže da su ljudi silazili u rijeku Jordan i priznavali svoje grijehe a onda ih je Ivan krstio “krstom pokore”, krstom koji je bio samo znak kajanja i priznanja grijeha kao i nova odluka u popravak života. Crkva poziva pred Božić na svetu ispovijed svoje vjernike. Koliko ih tada dođe?

U jednom je svjetskom časopisu lijepo opisano kako se bogati potrošački svijet priprema za blagdan Božića. Taj je časopis istaknuo jednu lijepu sliku na naslovnoj stranici. Ogromna robna kuća a pred njom nevjerojatna gužva. Kupci žure i jure iz robne kuće natovareni kutijama. Pred tom robnom kućom bila je velika slika Marije s Isusom i svetim Josipom. I oni stoje pred robnom kućom. No, nitko od toliko brojnih kupaca na tu sliku ni oči ne okreće, nitko ih čak ne pozdravi. Ispod te slike pisalo je: “Za njih nema mjesta u ovom društvu jednako kao i u Betlehemu.” Kako li se mi pripravljamo? Ima li za dolazećeg Spasitelja mjesta u našem srcu?