Bog nam nudi svoje spasenje i prijateljstvo. Bog nam nudi nešto što nadilazi i naša najbolja očekivanja. Bog nas poziva u svoju božansku obitelj. Bog nam nudi kroza svu vječnost posvemašnje ispunjenje svih naših čežnji, nagnuća, Bog nam nudi posvemašnje ostvarenje smisla našega života i postojanja. Bog nam to nudi besplatno, iz čiste i nepatvorene ljubavi. Zato je smiješno i ludo gledati na neke poteškoće koje su povezane s prihvaćanjem Božjeg poziva, upravo kako nas poučava sveti Pavao: “Sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama” (Rim 8,18).
Zastrašujuće zato zvuči zaključno upozorenje: “Doista mnogo je zvanih, malo izabranih.” Međutim, ono nije proročanstvo o broju konačno spašenih i osuđenih, nego proročki poticaj na obraćeničko ponašanje. Ovaj poticaj nije dokaz da mi dobrim djelima zaslužujemo kraljevstvo nebesko. Kraljevstvo je – kao i oproštenje grijeha – nezasluženi Božji dar kojemu se trebamo ponizno otvoriti, slobodno ga prihvatiti. Život na zemlji vrijeme je zahvalnog pokazivanja da ozbiljno prihvaćamo Božji poziv. Vrijeme kad se želimo vladati u skladu s vjerničkim pozivom vršeći s Isusom i oslonjeni na Isusa volju Očevu. Svake nedjelje i blagdana sabiremo se oko uskrslog Krista na misu koja je kršćanska sveta gozba. Na njoj nas Bog hrani svojom riječju i svojim posvećenim kruhom da bismo živjeli u skladu s Božjim pozivom. Uzvanici iz današnje prispodobe nisu marili za kraljev poziv, “odoše jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom”. Zemaljski poslovi odvratili su im pažnju od Božjeg poziva. Zato nastojimo tako obavljati svoje zemaljske obveze da ne zaboravimo svoj poziv na Božju gozbu u kraljevstvu nebeskom.