Po uskrsnuću i nakon dva Isusova ukazanja apostolima apostoli se ipak nalaze kao na suhom – u nedoumici što zapravo sada – kao da su se osušili i izgubili moral i nadu u sve ono čemu su se s Isusom nadali. Zato su se sada vratili starom poslu – ribarenju. Ostali su bez Učitelja Isusa, a sada i bez ribe. Nisu otkrili smisao vlastitog življenja. Bili su ljudi razočarani, odsječeni od života. Prava pustoš života.

Život jest često takav i nije ni čudo što se događaju pravi kolapsi života i unutar obitelji, unutar zajednica pa čak i unutar međunarodnih zajednica.

Zašto sve to? Sve je to život bez oslonca na Boga – život u kome nema Božje rose milosti, život u kojem nema Božje riječi, život u kojem nema Božje hrane. Mnogi ljudi misle da bez tog Božjeg dijela života mogu dobro živjeti ali se varaju. Najbolji dokaz su baš sva ta tragična događanja. U toj i takvoj situaciji su i apostoli. No, kad su bili u najtežoj situaciji – bez ulova – pred obalom s praznim mrežama i praznim dušama već ih je na obali čekao Isus. Najprije ih pita: „Imate li što za jesti? “ To ih zapravo pita: „Jeste li što ulovili? “ Brzo su mu odgovorili: „Ne. “ Tada im Isus govori, protiv svih ribarskih pravila: „Bacite mrežu na desnu stranu. “ Bacili su mreže i ulovili su mnogo. Ukupno 153 velike ribe. Izvukli su mreže i lađe i jeli onu hranu koju im je priredio Isus na obali. Bilo je to treće ukazanje uz jelo.

Bio je to susret kod jela. Krenuli su odatle obnovljenog i radosnog srca. Sad su znali da je to bio Isus, njihov Učitelj.

Gdje kršćanin dobiva potrebito okrepljenje za svoje klonule životne snage? Odgovor možemo samo potražiti u današnjem svetom Evanđelju. Treba se susresti s Isusom uskrsnulim u jelu koje nam on priređuje. To je za nas kršćane sveta Misa gdje se hranimo Božjom riječju i krijepimo u svetoj Pričesti Isusovim Tijelom i Krvlju. Tu je izvor naše kršćanske snage i života.