Čitanja: Pnz 18, 15-20; Ps 95, 1-2.6-9; 1Kor 7, 32-35; Mk 1, 21-28

Isus liječi bolesnika. Istjeruje nečistog duha,  demona. Oslobađa osobu od njegove opsesije. Možda ćemo na to odmahnuti rukom, ili pomisliti: što se to nas tiče? To je bilo jednom davno. Danas živimo u modernom, prosvijećenom dobu.

Pitanje je ipak je li nam zlo doista toliko strano? Nismo li iz vlastitog iskustva upoznali izačarani krug ovisnosti i neuspjeha, opsjednutosti i nemoći li ga doživljavamo u svojoj okolini, u obitelji, u rodbini, u krugu prijatelja ili kolega?

Zar ne osjećamo da i nas nešto obuzima na takav način, da  nešto dominira nad nama, određuje i kontrolira nas tako snažno da smo potpuno zaokupljeni time, čak i zarobljeni, potpuno ovisni, prepušteni na milost i nemilost… da nas potpuno može uništiti, učiniti bolesnima, upropastiti…?

Opsjednutost zapravo postoji. Postoje demonske moći i nevjerojatno destruktivne sile.  I jako je loše kada je čovjek u njihovoj vlasti, kada je netko začaran zlom ili ga muči opsjednutost. – To su zle sile, “demoni, nečisti duhovi” kako su ih zvali u Isusovo vrijeme. Oni nas sprječavaju da doista budemo ono što jesmo. Postaješ sam sebi stranac, iznutra zarobljen, igračka nekontroliranih poriva i utjecaja.

Vanjska bolest često je znak unutarnje bijede i pustoši. Ono što vas čini bolesnima ponekad leži dublje. Sve što ljude vuče naprijed-natrag, okreće ih jedne protiv drugih, vrijeđa njihovo dostojanstvo,- nečisti je duh, demonsko je i dolazi iz tame srca.

To može biti tisuću sila straha, prisile, ovisnosti ili pohlepe. To može biti loš porok, zla strast, pretjerani perfekcionizam, pretjerana ambicija, potreba za priznanjem ili čak kompleks manje vrijednosti.

Tu su i mali demoni, demon nestrpljivosti, ljutnje, ogorčenosti, demon pravednosti, predrasuda,  demon arogancije. Ljudi su također često opsjednuti ogorčenošću, gorčinom; pohlepom za moću i slavom; ili pohlepom za sve više i više novca, imovine, bogatstva.

Neke stvari mogu biti bezopasne i svakodnevne same po sebi, a ipak ograničavaju unutarnju slobodu. A kada jedna stvar vodi drugoj, često ima katastrofalne posljedice. Sve mu je  nepodnošljivo. Ili netko npr. ne može prestati govoriti loše o drugima. Stalno kritizira druge i ne  vidi ništa dobro u njima.

Ponekad zlo dolazi u vrlo suptilnim i sofisticiranim oblicima. Može se pojaviti čak i pod plaštem pobožnosti, najbolje zamaskiran u gadnog malog vražića moraliziranja, skučenosti, oštrine, ovisnosti o kritici, cinizma, rigorizma, bezobzirnosti…

A okolina uvijek trpi zbog toga. Uvijek su pogođeni drugi: supružnici, djeca, roditelji, kolege…

I zlo ima svoje posljedice, kao i dobro. Kako često nastaje začarani krug zla. Znamo koliko je teško izaći iz tog začaranog kruga! Kako je teško raskinuti lance pogrešnih navika i lažnih ovisnosti! Kako je teško živjeti na način koji drugi određuju, i živjeti istinski, iznutra slobodno, bez ograničenja i bez strahova.

Nečisti duhovi, demonske sile: nisu li one u svakom čovjeku?  Tko je od nas uvijek bio gospodar u vlastitom domu? Ne poznajemo li svi zlo i tamu u nama? Šokantno je, ali i ljekovito pogledati u dubinu vlastitog srca.

Istjerivanje demona na početku Markova evanđelja znak je da je Isus objavio rat svakom demonu – kako god se on zvao. Jer demoni porobljavaju ljude. A Isus želi osloboditi i otkupiti ljude. Zbog toga je došao na svijet.

I današnje Evanđelje to želi reći i pokazati: Isus je Svetac Božji. On ima Božju moć. Sam Bog djeluje u njemu riječju i djelom. U njemu se Bog približava ljudima koji su u potrebi i nevolji. U njemu se Bog pokazuje svojom iscjeliteljskom moći. On ima moć osloboditi ljude od mračnih i zlih sila. Pomaže nam pronaći sebe, pronaći sklad sa sobom i s Bogom. Isus želi voditi ljude u slobodu i mir.

Evanđelje nas želi potaknuti na pouzdanje u spasonosnu i iscjeljujuću moć i moć Božju. Nijednoj sili neće biti dopušteno da zaposjedne čovjeka osim Boga.

Tamo gdje je vladavina Božja, Bog dobiva prostor u čovjeku, i tu mora popustiti vladavina demona. Dakle: dajmo Bogu prostora u našim životima, neka bude gospodar, slušajmo ga, neka nas njegov duh vodi!

Otvorimo se uvijek iznova Božjoj dobroj sili. Dopustimo da nas obuzme Božji dobri duh. Uvijek pobijajmo zlo! Oduprimo se kušnjama zla! Neka Bog bude Gospodin u našim životima! Dajmo prednost njegovoj volji! Neka nas vodi dobru!

Bog je tu. On nas voli. On stoji uz nas. On nam kaže da. Njegova snaga ide svim našim stazama. U to možemo vjerovati. I zato možemo sebi reći da, možemo prihvatiti sebe, možemo imati hrabrosti, povjerenja, možemo biti sigurni u sebe i koristiti svoje talente i vještine. Pouzdajući se u Boga, možemo vjerovati životu i živjeti potuno bez straha.

Isus nas želi i može ozdraviti i osloboditi za pravi život. Vjerujmo njegovoj moći i njegovoj ljubavi!