Znajući da je svako ljudsko zajedništvo slabo i krhko te da će takvo biti i zajedništvo njegovih učenika, Isus daje neke savjete glede obrane zajedništva, ali istodobno i zauzimanja za pojedinca koji zajednicu ugrožava. On govori: pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Za pravu bratsku opomenu potrebne su dvije kreposti: ljubav i poniznost. Ljubav je predana briga za drugoga kojemu se želi dobro. Ona mu to doziva u pamet opomenom. Netko kome bi bilo svejedno što je drugi pogriješio, ili bi prešućivao tuđe pogreške, ili zatvarao oči da ih ne vidi, pokazao bi da nema ljubavi. Ljubav ne može dopustiti da netko u zajednici laže, krade, odlazi na sumnjiva mjesta, prostači i psuje. Ona mora reagirati, jer želi dobro onome kome se to događa. Reagiranje može biti neugodno. Možemo se plašiti ili sramiti, ali ljubav će od svega biti jača i otkriti istinu onakvom kakva ona jest. Zamislite stražara koji bi vidio neprijatelja kako se približava gradu i želi ga opljačkati i sve bi to prešutio, ili lopova koji želi provaliti i sve pokrasti, a ne bi ništa poduzeo!

Kad smo odlučili reagirati, učinit ćemo to pomoću druge kreposti, poniznosti. Poniznost nam omogućava da razlučimo grijeh od grešnika, te da grijeh osudimo, a grešnika i dalje volimo. Zato ćemo onome koji je pogriješio prići blago, svjesni da smo i sami slabi ljudi, upozoriti ga nasamo, u četiri oka, a ne iz neba pa u rebra, kako se obično kaže u narodu.

+ + +

Na drugom katu jedne zgrade bilo je bučno veselje. U početku je bilo sve umjereno, ali kad su si ljudi malo više popili, zaredali su poklici, zdravice u čast prijatelja koji je položio vozački ispit, postao punoljetan, a k tome dobio i novi auto. Društvo je postalo odveć dobre volje. Pjevalo se i sviralo sve do ranih jutarnjih sati. Tada je odjednom na vrata pokucala policija. Netko je od susjeda prijavio nered u stambenoj zgradi i čuvari reda postupili su po zakonu. Od sada se velika buka pretvorila u tišinu i mirni razgovor i komentare, a gromoglasni poklici u mirni dio noći. Sve je krenulo drukčijim raspoloženjem: jednima mirno spavanje, a drugima, da ne izgube grlo i dobar glas zbog pjevanja i jačih poklika.

Sukobi među ljudima mogu biti tako veliki da čovjek nije u stanju ni spavati, ni jesti, ni išta ozbiljnijega raditi dok ne riješi problem. Neki takve probleme rješavaju uz pomoć vlasti. Zato postoje službeni stražari i čuvari reda. Pojavi li se nered, oni su se dužni umiješati, dok drugi ljudi tj. vjernici, to rješavaju uz Božju pomoć i Božju intervenciju.

Pozivom na bratsku opomenu Evanđelje zasigurno ne potiče duh kritizerstva niti se služi nekim agresivnim metodama. Bratska se opomena rađa u skrbi za dobro braće, te stoga može biti plod samo snažne i čiste ljubavi. U tom smislu Božja riječ jest opominjanje u svrhu da i drugi ljudi lakše postignu cilj koji im je stavljen u zadatak.

Zato rado i mi primajmo opomene drugih zbog svojih loših djela ili loših riječi u korist svog postizanja cilja. Iskrena opomena može nam pomoći u osobnoj izgradnji. No isto tako dužni smo također dati opomenu onima koji nisu na pravome putu.

+ + +

Molimo Gospodina za pravo prosuđivanje sebe i drugih kraj sebe, da ne bismo nikada davali kriva mišljenja, krive osude ili opomene, a olako prelazili preko svojih pogrešaka