Isus je donio zapovijed u kojoj je sve sadržano: „Ljubi Boga, a bližnjega svoga kao samoga sebe.“

Ovu zapovijed je Isus predao svojim učenicima prije 2000 godina. Od tada je ona postala znak prepoznavanja Isusove Crkve. Po toj zapovijedi Isusova Crkva je priznata i poznata kroz ovu svoju dugu povijest. U najnovije doba Crkva ima patra Kolbea, Crkva ima patra Damjana Devestera, Crkva ima majku Tereziju, Crkva kroz svu svoju povijest ima mnoštvo svojih sinova i kćeri koji su kao pravi Isusovi prijatelji primili Isusovu zapovijed ljubavi i doslovce je provodili u životu. Samim time oni su ostali u ljubavi u neizmjernom prijateljstvu s Isusom. Po djelotvornoj ljubavi su bili prepoznati i u svijetu i pred Bogom. Svi koji su odlučili Isusov zakon vršiti donosit će mnogo duhovnih plodova, rod i plod Isusove zapovijedi.

Zgodno je napisao jedan pisac: Kad bi se Isus ponovno prošetao zemljom mi bismo mu pokazivali Rim, Vatikan, najveću crkvu na svijetu. Pokazivali bismo mu vatikanske palače, vatikanske muzeje, vatikanske galerije slika, kipova, crkvene umjetnosti, znanosti, muziku, lijepe skladne pjesme. Pokazivali bismo Isusu crkvene dostojanstvenike s krasnim odijelima, visokim kapama, zlatnim rubovima, širokim pečatnjacima. Pokazivali bismo Isusu razrađenu hijerarhiju. Pokazivali bismo mu čitavu svitu učenih profesora, velika učilišta i škole. Pokazivali bismo mu Caritas. Pokazivali bismo mu zgrade i organizacije. Na sve to Isus bi ostao samo snužden i žaloban. Sigurno ga ne bi odveli u neku malu baraku da mu pokažemo kako ljudi teško žive. Sigurno mu ne bi pokazali majku sa šestero djece dok otac radi samo kao nadničar. Tada bi se Isus nasmiješio i rekao. To tražim. Ljubav za drugoga do kraja. Razveselio bi se i rekao: „Ima i toga na zemlji. To sam baš htio ostaviti na zemlji.“ Neka nam Isusova zapovijed ljubavi postane i ostane pravilo i zakon našega kršćanskoga života.