“Vojnici mu staviše trnovu krunu na glavu… ogrnuše ga skrletnom kabanicom, u desnicu mu staviše trsku, pljuvali su po njemu, udarali su ga pesnicama po obrazima: “Zdravo kralju židovski!” pokrivali lice i govorili: “Prorokuj!”

Bila je to okrutna igra nemilosrdnih vojnika, posebno s njegovom proročkom misijom. No Isus je na taj način htio zadovoljiti za svu oholost koja je izvor tolikih zala. Za tolika izigravanja proroka sa strane lažnih proroka. Toliko puta priželjkujem da mi se ljudi klanjaju, dive, da me obožavaju. Bilo bi korisno, kada mi se u glavi rađaju ohole misli, pogledati Isusa izbičevana, okrunjena trnovom krunom, izudarana, popljuvana, s trskom u ruci umjesto žezla, oblivena krvlju. Pilat je takvog Isusa izveo pred narod, pred svećenike, starješine, književnike, vojnike, sluge, pred cijeli svijet riječima koje će kroz tisućljeća odzvanjati: “Evo Čovjeka!” Ovako izgleda pravi, potpuni čovjek. Čovjek koga je grijeh nagrdio, đavao izmučio i predao na milost i nemilost ljudima otrovanima grijehom. Ranjeni Isus je slika čovjeka iznakažena grijehom i izmučena posljedicama grijeha. Prepoznajem li sebe obučena u ruho grijeha? Kajem li se? Ja sam ranjeni čovjek komu se Isus htio suobličiti. Jesam li mu na tome zahvalan i kako pokazujem tu zahvalnost?

“Razapni ga!” bila je jedna od najčešće ponavljanih riječi za vrijeme Isusova procesa. Otkako je Isus došao na našu zemlju pred očima mu je lebdjela slika raspeća. Kroz cijeli ovozemaljski život bio je raspet između neba i zemlje, između Božje pravde i Božje ljubavi prema čovjeku. Na sebe je uzeo grijehe svijeta i znao je da ih mora raspeti na križ, moju pretešku zadužnicu pribit će na križ i tako je uništiti zauvijek.