Čitanja: Dj 2,14.22-33; Ps 16,1-2a.5-11; 1Pt 1,17-21; Lk 24,13-35

„Onog istog dana — prvog u tjednu — dvojica Isusovih učenika putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. l dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga — bijaše uskraćeno njihovim očima……

Uto se približiše selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju.“

*****

Dvojica učenika u biblijskoj sceni iz Emausa prepoznala su Isusa po lomljenju kruha i u tom trenutku su im se otvorile oči srca. To je ujedno i zadaća svih kršćana – prepoznati Isusa u Euharistiji. I to većina zna. Vjernici znaju da je Isus prisutan i živ u euharistiji pa se tijekom svete mise ponašaju pobožno, skrušeno i mirno. No, to baš i nije dovoljno! Nisi kršćanin ako Isusa prepoznaješ samo po lomljenju kruha u euharistiji i tu sve kao da počinje i završava.

Isus je s učenicima koji su išli prema Emausu „bio na putu“, putovao je zajedno s njima. Osim u euharistiji, Isus želi da ga učenici prepoznaju i u svakodnevnom življenju, u običnom putovanju, u radu, jer je i tu prisutan. No, Isus je neprestano i s tobom, dragi vjerniče. Ne odvaja se od tebe! Isus je s tobom i na igralištu i u školi, Isus je s tobom i kad se raduješ s prijateljima, ali i kad tužan plačeš u kutu svoje sobe; Isus je s tobom i dok gledaš film u kinu ili posjećuješ bolesnika u bolnici. Gdje god bio, Isus je s tobom. Osvrni se oko sebe i potraži ga očima srca! Ako ti srce bude gorjelo kao i učenicima na putu u Emaus, shvatit ćeš da je tu, u tvojoj blizini. Prepoznat ćeš ga dakle i u svojoj svakodnevici; ne samo u lomljenju kruha, nego i ondje gdje (se) te drugi „lome“ ili su slomljeni.