Naš današnji moderni život može se usporediti s velikim kotačem koji se neprestano okreće sve većom brzinom. Kako smo mi tom kotaču, postajemo i mi s njegovim okretajem sve ubrzaniji. Tako postajemo prazniji, jadniji, duša i tijelo se raskidaju. Protiv takvog načina života, koji razara čovjeka, Isus nas poziva riječima: «Pođite u osamu, na samotno mjesto i odmorite se malo. » Jasnija i bolja uputa za naš život ne može biti. Osamljeno, nesmetano mjesto gdje sami boravimo bez napetosti, da se oslobodimo i da dušu odmorimo jest danas svima od životne važnosti, ako hoćemo biti normalni i zdravi.
Što je naš problem?
Mnogi ljudi stoje pred brdom zadataka i poslova i ne znaju što bi bilo najbolje učiniti, da ih riješe. Posljedice koje se na naš život zbog toga odražavaju jesu, da postajemo u životu nesigurni, sumnjičavi, napeti i nervozni. Mogli bi od jutra do večeri trčati i satrti se od posla i opet sav posao ne bi bio završen i obavljen.
Ovce koje nemaju pastira – vođu, jest jedna slika za ljude koji su izgubili orijentaciju u životu. Naše današnje društvo proživljava lom tradicije neopisivih razmjera koja je ugrožena pronalascima i otkrićima kao i tehničkim i znanstvenim uspjesima. Živimo u vremenu, u kojem svatko za sebe i za svoj život želi imati vlastita mjerila. Ono što je bilo trajno i vrijedilo do jučer, danas je nadiđeno i zastarjelo. Ta previranja odražavaju se također na našu vjeru, moral i ponašanje, na Crkvu i religiju. Kroz te procese, koji sve oko sebe mijenjaju, mnogi su ljudi izgubili orijentaciju. Isus ih naziva ovcama koje nemaju pastira. Bez orijentacije, usmjerenja ne možemo živjeti.
U Evanđelju se veli: «Kad Isus iziđe iz lađe, vidje silan svijet i sažali mu se. » Što bi Isus danas rekao, kada bi izišao na obalu našeg svijeta? Možda isto ili oni su kao ovce, koje više ne poznaju nikakvog pastira ili čak da oni ne trebaju više nikakvog pastira. Vjerojatno bi nam to rekao suvremenim i jasnijim riječima! Čovjek ne može bez vođe koji usmjerava i daje smisao našoj sadašnjosti i budućnosti. Zato nam se Isus nudi kao pastir i životni pratilac, koji nas poziva svojom porukom i pokazuje put u humani i sretan život.
Današnje Evanđelje je prava riječ, melem, lijek za tijelo, duh i dušu. Isus nas poziva i govori: Povjeri meni svoj život, pričaj mi o svojim radostima i brigama, nađi u meni mir i opuštenost! To nam je nužno, ne samo kod godišnjeg odmora, već cijelog života. Zato je i u našem vremenu Isusova poruka, da u njemu otpočinemo i nađemo svoj mir, vrlo važna i korisna.