Evnđelje nam donosi izvještaj o tome kako je Isus poslao svoje učenike dva po dva da propovijedajući i liječeći skupe ostatak Izraelov. Vratili su se i izvijestili Isusa što su radili. Isus ih upućuje na odmor: „Otpočinite malo! “ No, kaže sveti evanđelista, mnoštvo je doznalo pa su ih pretekli i prvi došli onamo kamo su oni išli. Očito je narod bio željan riječi utjehe, riječi vodstva. Isus ih je gledao i sažalio se nad tim narodom kojemu su ispraznili dušu. Zato Isus odustaje od počinka i stane ih poučavati.

Ne živi čovjek samo od kruha. Ova tjelesna hrana je potrebna čovjeku ali uz hranu čovjek ima još mnoštvo drugih potreba. I nekada, u vrijeme robovlasništva, su robovima davali hranu da budu jaki, zdravi i moćni radnici ali im nisu dali slobodu, nikakvu duhovnu hranu, nisu poznavali radost života. To su bili ljudi bez nade. To je dokaz da je čovjeku potrebno duhovno vodstvo u moralnom pravcu, u vjerskom pravcu, u kulturnom pravcu. To je ona duhovna hrana koja izgrađuje ljudsko društvo. Nije moguće napraviti ljudsku zajednicu niti ikakvo društvo u kojemu nema slobode, moralnosti, zakonitosti, pravde, kulture i povrh materijalnih dobara.

Nije čovjek pas zavezan za lanac, niti je tegleća životinja vezana za jaram. Čovjek ima dvije sfere života – materijalnu ali ne manje vrijednu duhovnu sferu. I na jednoj i na drugoj sferi čovjeku su potrebni vođe. Bilo je kroz povijest razmišljanja o tzv. apsolutnoj slobodi gdje nema autoriteta.

Čovjek bi bio sam sebi zakon ali pokazalo se da bi to bila čista anarhija jer bi svaki čovjek imao svoj zakon, svoje mišljenje a poznato je da se ljudska mišljenja često sukobljavaju. Crkva i danas vrši pastirsku službu vodeći vjerni narod na duhovnom polju. Odgaja savjest naroda, utvrđuje narod u pravdi, poštenju i istini. Na taj način Crkva izvršava svoje poslanje duhovnih pastira svoga naroda.