Čitali smo u današnjem Evanđelju kako se Isus preobrazio na brdu Taboru. Što se na njemu preobrazilo? Haljine sjajne, bijele, lice mu božanskog sjaja, dolaze Mojsije i Ilija, razgovaraju s Isusom. Petar je zanesen sjajem viđenja i društvom nebesnika rekao: „Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Hajde da ostanemo ovdje. Načinit ćemo tri sjenice – tebi, Iliji i Mojsiju.“ No, nije dugo potrajalo. Oblak ih zasjeni i začuju glas: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni, slušajte ga!“ Sve je viđenje iščezlo i ostane Isus s njima sam. Dok su silazili s gore Isus im zapovijeda: „Ne pripovijedajte nikome ovo viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane.“

Kaže evanđelista da su održali riječ. Pogled i misao na Isusa postajao im je sve bistriji. Sad su samo na tren vidjeli slavu Isusovu koju ima poslije uskrsnuća. Cilj do kojega se ide s križem pomalo im postaje privlačan. Još dva puta Isus otvoreno govori o trnovitom i teškom putu do uskrsnuća prije nego je umro i uskrsnuo. Škola kod Isusa bila je od Oca s neba otvorena. Bog Otac za njega govori: „Ovo je Sin moj Ljubljeni, slušajte ga!“ Nakon preobraženja Isusovi su učenici lakše shvatili Isusov plan jer su na jedan vidljiv i osjetljiv način vidjeli slavu koju ima Isus.

Mi sami današnji Isusovi učenici – mi kršćani i danas, nakon Isusova uskrsnuća jasnije ispovijedamo svoju vjeru. Uvijek se zaustavljamo kod svojega križa ljuti što moramo trpjeti a pogled na uskrsnuće koje nas čeka kao da nas ništa ne ohrabruje.

Kroz ovo korizmeno vrijeme, vrijeme kršćanske škole, više slušamo o muci Isusovoj, o križu Isusovom, više čitamo Sveto Pismo i učimo ići za Isusom. Pokušajmo ga više slušati i onda kad govori o odricanju, o ljubavi prema bližnjemu. Naučimo ga slušati. On je jedini kadar ispuniti svoje obećanje – nakon muke, križa i smrti osigurati nam uskrsnuće.