Molitve sv. Mihaelu ark.

Svemogući i vječni Bože, koji si nam po svojoj dobroti na čudesan način dodijelio sv. Mihaela kao zaštitnika župe i najslavnijeg kneza Crkve za spas ljudi, daj nam da po njegovoj spasonosnoj pomoći zaslužimo biti dobro zaštićeni od svih neprijatelja, tako da u času smrti možemo biti oslobođeni od grijeha i pojaviti se pred tvojim uzvišenim i preblaženim veličanstvom. Po Kristu, Gospodinu našem. Amen Nastavi čitati Molitve sv. Mihaelu ark.

Što možemo naučiti od sv. Mihaela ark

Gledajući sv. Mihaela ark. i mi možemo naučiti:

1. Nitko nije kao Bog. Samo se Bogu klanjaj i Njemu jedinom služi.

2. Koliko god tvoji problemi bili veliki, shvati da je Bog veći od njih.

3. Kakva god bila tvoja bolest, Bog je onaj koji iscjeljuje i liječi.

4. Svatko je od nas poslan da u ovom svijetu bude glasnik s porukom: Bog te voli.

5. Neka tvoja krila, budu krila ljubavi i dobrote. Nastavi čitati Što možemo naučiti od sv. Mihaela ark

Križ naš svagdanji

»Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ Mt 8, 35

Isus je došao na svijet među nas da nam donese spasenje. Išao je od sela do sela i od grada do grada i propovijedao spasenje. Mnoštvo je ljudi pa i sami Isusovi apostoli pomislili da ne će više na zemlji biti patnje ni boli. Ta, vidjeli su Isusa kako liječi bolesnike, kako oživljuje mrtve, kako čudesno hrani pet tisuća ljudi umnoživši kruh, kako izgoni nečiste duhove iz opsjednutih. Vidjeli su kako je vodu pretvorio u vino, kako je smirio valove i vjetar na moru. Vidjeli su da on može sve što god hoće pa su pomišljali da će sada na zemlji nastati raj.

No, ostali su razočarani. Kad je jednom Isus počeo i njima govoriti: “Sin čovječji će biti uhvaćen, popljuvan, ponižen, mučem i ubijen ali treći dan će uskrsnuti.“ Nastavi čitati Križ naš svagdanji

Tko je Bog?

Kakva je moja ideja, moje iskustvo, moj doživljaj Boga?

Svatko ima neki doživljaj, neko iskustvo Boga. I ono je od bitne važnosti za naš duhovni život, našu upućenost prema Bogu. Što je to iskustvo, jasnije i snažnije, više nas oslobađa od navezanosti na stvorenja, više nas povezuje s Bogom. Osnovno iskustvo imamo kad smo uvjereni da negdje Nešto postoji. Najviše, apsolutno iskustvo imaju blaženi uronjeni u Boga.

Što je naše iskustvo jače, mi se brže približavamo Bogu.

Sveto Pismo oslikava nam Boga kao ljubav oca prema sinu, majke prema djetetu, zaručnika prema zaručnici, muža prema ženi, prijatelja prema prijatelju.

Isus nam dokazuje da Otac ljubi sve ljude, da nikoga ne isključuje. Kao Dobri pastir Bog traži one koji su odbjeglu ili zalutali i raduje im se. Kao žena uporno traži mene – izgubljenu drahmu. Kao Otac koji iščekuje i dočekuje mlađeg sina koji ga je napustio, grli ga u ljubavi i vraća mu izgubljeno dostojanstvo. Ljubav Božja prema nama tako je velika da za nas daje svoga vlastitog ljubljenog Sina. Nastavi čitati Tko je Bog?

Sveti Matej, apostol i evanđelist

21. rujna slavimo svetog Mateja, jedinog Isusovog učenika, uz Ivana, koji je i apostol i evanđelist. Prema Evanđeljima sin Alfejev, zvan i Levi, Galilejac, carinik iz Kafarnauma, ugostio je u svojoj kući Isusa i nakon tog susreta pridružio se njegovim apostolima. Svoje nasljedovanje Isusa i radost zbog pronađenog Mesije Izraelova Matej je iskazao spremnošću i radošću, kojom je odgovorio na Spasiteljev poziv. Potvrdio je to svojom velikodušnošću jer je ostavio sve, priredivši svečanu oproštajnu gozbu za rođake i prijatelje te svojom poniznošću, jer sebe naziva „carinikom” i „grješnikom”. Nastavi čitati Sveti Matej, apostol i evanđelist

Effata

U Svetom Evanđelju evanđelista Marko opisuje Isusovo čudo ozdravljenja jednog gluhonijemog čovjeka. Njegovih ušiju i ustiju Isus se samo dotaknuo i zapovjedio: „Effata!“ tj.“Otvori se!“ Kad su uši otvorene čovjek čuje. Kad su usta otvorena može govoriti. Sličan obred ovom Isusovom izlječenju napravio je krstitelj na nama. Dotaknuo se naših ustiju i ušiju i rekao iste Isusove riječi: „Otvori se.“ Taj nas obred podsjeća na Isusovo čudo i svaki kršten čovjek je izliječeni gluhonijemi mucavac koga Isus svojim milosnim darom liječi i osposobljuje da može čuti Božju riječ i vidjeti Božja djela te onda svoju vjeru ustima javno razglašavati. Nastavi čitati Effata

Isus: „Pouzdaj se u mene!”

Za sve one koji su slomljeni, u tjeskobi, u žalosti, velikim nevoljama života iz kojih ne vide izlaz.

Stani, smiri se i čuj što ti Isus govori; Zašto si tako zabrinut? Prepusti sve brige meni i sve će biti dobro. Kad se potpuno predaš meni sve će se riješit prema mome planu. Nemoj moliti tako kao da me požuruješ, kao da me siliš da ostvarim tvoje planove. Zatvori oči i reci pouzdano: „Isuse u tebe se pouzdajem.“ Izbjegavaj sve one misli koje u tebi potiču želju razumjeti sve što se oko tebe događa. Ne brkaj moje planove, ne nameći mi svoje ideje, pusti da budem tvoj Bog i da slobodno djelujem u tvojem životu. Sve mi povjeri i svoju budućnost stavi u moje ruke. Nastavi čitati Isus: „Pouzdaj se u mene!”

Uzvišenje Svetog Križa

Blagdan uzvišenja svetoga križa potječe iz Jeruzalema gdje je car Konstantin dao izgraditi baziliku Uskrsnuća nad grobom Isusovim i ona je bila posvećena 13. rujna 335. godine. Carica Jelena, koja je našla križ Gospodina Isusa god. 320. povjerila ga je na čuvanje toj bazilici. Kršćani Jeruzalema, sutradan nakon godišnjice posvete te bazilike, tj. 14. 9., izlagali su tu svetu relikviju te joj se klanjali. Perzijska je vojska otela relikviju god. 614., ali ju je car Heraklije uspio povratiti te ju je 3. svibnja god. 628. svečano donio u Jeruzalem. Predaja govori kako je sam car na svojim leđima vraćao relikviju svetog križa u baziliku, ali ga je neka nevidljiva sila spriječila da prođe kroz vrta koja vode prema kalvariji. Tada je jeruzalemski biskup predložio caru neka skine svoju carsku odjeću i zamjeni je pokorničkom odjećom. Kada je to učinio, prošao je kroz vrata i donio križ na oltar na kalvariji. Prepoznajući u Kristovu križu mjesto njegove proslave, relikvija Križa se na današnji dan kod kršćana Istoka, svečano nosi i uzdiže u blagoslovnoj gesti okrenuta prema svim četiri stranama svijeta, kako bi se pokazalo da je sav svijet spašen po otajstvu križa. Iz Jeruzalema blagdan se vremenom proširio među kršćane Zapada.

Božji zakon

U prvom čitanju današnje 22. nedjelje kroz godinu Mojsije sabire Izraelce i pred oči im stavlja Božji zakon. “Vršite zapovijedi Gospodnje. Ništa ne nadodajte onome što vam zapovijedam i ništa ne oduzimajte od toga. To će biti vaš mudrost i razboritost ako ih budete vršili.“ Onaj čovjek koji vrši zakon Božji je mudar i razborit čovjek.

Sveto Evanđelje današnje nedjelje govori o krivom ponašanju farizeja koji prigovaraju Isusu što njegovi učenici ne drže običaje koje farizeji strogo drže. To su bili običaji pranja ruku i svega što se kupi, pranje čaša i lonaca. To su običaji koje su farizeji držali do tančine pak su im ti običaji postali obrasci, pravila svakodnevnog života dok su u isto vrijeme zapustili i kršili Božji zakon. Takav farizejski način razmišljanja uvukao se i među nas – čak smo stvorili i jednu uzrečicu koja kaže: „Kako svi, tako i ja.“ Običaji su postali veći od svih zakona pa makar bili i zli običaji. Taj obrazac koji se čuje: „Tako svi čine“, jest nešto veoma loše za normalnog i pametnog čovjeka.

Zato, mi svoje običaje moramo premišljati u svjetlu Božje riječi. Nije sve dobro što je postalo običaj. Ljudi čine mnoge ludosti za koje nema opravdanja. Zato mi trebamo premišljati svoje ljudske zakone i svoje običaje uspoređujući ih s Božjim zakonima. Nastavi čitati Božji zakon

Sv. Marko Križevčanin – zaštitnik Varaždinske biskupije

Marko Stjepan Krizin rođen je 1588. godine u Križevcima. Filozofiju je studirao u Grazu, gdje je stupio u Marijinu kongregaciju. Odlučio je postati svećenik, pa je kao kandidat Zagrebačke biskupije bio poslan u Rim, kao pitomac Njemačko-ugarskog kolegija, da studira teologiju. Svojom je rukom ondje zapisao da je Hrvat, kako se to do danas sačuvalo u arhivu zavoda. Studirao je na Sveučilištu Gregorijani od 1611. do 1615., te se odlikovao bistrinom uma i krepošću.

Bio je zaređen za svećenika te se je vratio u svoju Zagrebačku biskupiju, gdje djeluje u pastvi. Ubrzo ga ostrogonski primas i kardinal Petar Pázmány poziva u Ugarsku.
Od 1616. godine djeluje kao profesor i ravnatelj sjemeništa u Trnavi, a imenovao ga je i ostrogonskim kanonikom. Kasnije mu je povjerio i upravu benediktinske opatije i Szepluku, kod Košica, koja je tada bila vlasništvo Ostrogonskoga kaptola, dok je to danas područje Republike Slovačke. Košice u ono doba bijahu tvrđa ugarskoga kalvinizma. Da se pomogne malobrojnim katolicima, koji su bili lišeni čak i svojih crkava, pozvana su dvojica isusovaca, Mađar Stjepan Pongrácz i Poljak Melkior Grodziecki, da se brinu za vjernike madžarskoga i slovačkoga jezika. S njima je 1619. godine radio kao misionar u Košicama i Hrvat, Marko Križevčanin. Za vrijeme pobune sedmogradskog (erdeljskog) kneza Gábora Bethlena, kalvinistički zapovjednik Juraj Rákóczy 3. rujna 1619. ušao je s vojskom u Košice i odmah dao zatvoriti trojicu svećenika. Zbog odbijanja da postanu kalvini, podvrgli su ih mukama. Prisiljavaju ih da se odreknu vjere i Petrova nasljednika pape u Rimu, ali oni su ostali postojani. Marku su obećali dati crkveno imanje, samo da se odrekne katoličke vjeroispovijesti i pape rimskoga. Mučili su ih različitim mukama, sve dok ih nisu ubili. Marka su na kraju palili bakljom i odrubili mu glavu, 7. rujna 1619. Isti dan je ubijen i isusovac Grodziecki, a drugi dan i Pongrácz. Nastavi čitati Sv. Marko Križevčanin – zaštitnik Varaždinske biskupije

Kome da idemo?

Čitamo u današnjem prvom čitanju o izraelskom narodu koji je četiristo godina robovao Egipćanima. Kroz četiristo godina gledali su štovanje egipatskih bogova. Kad je Bog izveo uz velike znakove i čudesa svoj izraelski narod iz Egipta sklopio je s njime Savez pod brdom Sinaj. Dao im je svoj zakon da ga vrše, a za uzvrat on će njih dovesti u njihovu zemlju gdje više neće robovati nego živjeti kao slobodni ljudi. Četrdeset su godina lutali pustinjom iskušavani mnogim nedaćama, ali su teško zaboravljali egipatske bogove. Višestoljetni običaji uvriježili su se u narodu pak je Jozua koji je poslije Mojsijeve smrti vodio narod, prije nego li će zaposjesti svoju zemlju tražio od naroda čvrsto odluku da će ostaviti štovanje tuđih bogova i odlučiti se za štovanje pravoga Boga. Jozua je sebe stavio kao primjer i uzor: „Ja i moj dom služit ćemo Gospodinu.“ Nastavi čitati Kome da idemo?

Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja

29. kolovoza Crkva slavi spomendan Mučeništva svetog Ivana Krstitelja, kojega je, kao rezultat lakomisleno izrečene rečenice pod utjecajem strasti, a ne stvarnog htijenja, dao pogubiti kralj Herod. Toga se dana posebno prisjećamo veličine svetoga Ivana Krstitelja, kao onoga koji je jasno, nedvosmisleno i bez straha javno kritizirao protuprirodni grijeh kralja Heroda (onoga koji se oženio ženom svoga brata i na takav način navodio na grijeh i narod), a također i onoga koji nam je po svojem djelovanju i propovijedanju putokaz u očuvanju svih životnih vrijednosti, a posebno onih koje idu za zaštitnom bračnog i obiteljskog morala. Nastavi čitati Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja

Euharistijsko otajstvo

Istina o Euharistiji, o stvarnoj prisutnosti osobe uskrslog Krista pod prilikama kruha i vina, jedna je od najvažnijih, usto i najneshvatljivijih istina koje nam objavljuje Isus. Isus nam po euharistijskim čudima želi zorno potvrditi da je sve što je rečeno o Euharistiji – istinito: da nam On uistinu daje svoje ljubljeno tijelo i krv za duhovnu hranu i piće.

Isus je ustanovio Euharistiju dan prije svoje muke, smrti i uskrsnuća. Za vrijeme Posljednje večere: dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje! « I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. (Mt 26, 26-28) Uzimajući i dajući kruh i vino, Isus govori apostolima: to je moje tijelo (…), to je moja krv, dajući im do znanja da kruh koji im daje za jelo, uistinu jest njegovo Tijelo, a vino koje im daje za piće, njegova Krv, a ne neki simboli. Nastavi čitati Euharistijsko otajstvo

„Ja sam kruh živi!“

Jasno vidimo kako se Bog brine za život svih svojih stvorenja i daje hranu i biljkama i životinjama i čovjeku. Zemlja je sa svim svojim bićima predana čovjeku na upravu: „Zemlju sebi podložite, njome zagospodarite i neka vam bilje i životinje budu za hranu.“

Na taj se način Bog pobrinuo za čovjekov tjelesni život. Za čovjekov duševni život Bog se pobrinuo tako da mu je dao razum. Razumom čovjek spoznaje sebe i svijet oko sebe i svoju spoznaju neprekidno povećava, tj. napreduje u znanju i zadovoljen je njegov duševni ili kako mi to još kažemo intelektualni život.

Bog se pobrinuo i za čovjekov duhovni život, tj. život njegove duše koji ne prestaje ni tada kad čovjek umre na zemlji nego se taj duhovni život nastavlja kroz svu vječnost. Nastavi čitati „Ja sam kruh živi!“

Blažena Djevica Marija Kraljica

Mariju smijemo zvati kraljicom jer ima posebnu ulogu u djelu našega spasenja i otkupljenja. Među onim ljudima koji sudjeluju u djelu ljudskoga spašavanja Marija je na prvom mjestu. Ona je – kao nitko drugi – cijeloga života poslušno i na kraju pod križem sudjelovala u poslanju i žrtvi svoga Sina i tako postala najzaslužnijom ženom za sve čovječanstvo. U njezinu uznesenju, uzvišenju, od ponizne sluškinje koja je dušom i tijelom u nebeskoj slavi – gdje kraljuje zajedno sa Sinom Isusom Kristom – dovršava se put od križa do krune, preko trnja do ruža. Kao nova Eva ona predstavlja novo, otkupljeno čovječanstvo. Gospodin pogleda na poniznost svoje sluškinje., što potvrđuje i sama Marija u svojem hvalospjevu: „Odsad će me blaženom zvati svi naraštaji! Velika mi djela učini Svesilni, Sveto je ime njegovo!“ Nastavi čitati Blažena Djevica Marija Kraljica

Sv. Bartolomej ili Bartol apostol

Bartolomej je bio rodom iz Kane Galilejske. Isus ga je već kod prvog susreta pohvalio kao „pravog Izraelca u kojem nema prijevare”, dakle, kao jednostavna, poštena, pobožna, dobronamjerna čovjeka. Nakon silaska Duha Svetoga nad apostole i Bartolomej se dao na misionarenje. Prema apokrifima Bartolomej je propovijedao Evanđelje najprije u Indiji, a onda u Armeniji, gdje je bio i mučen i to na najokrutniji način. Ogulili su mu kožu i onda mu odrubili glavu. Kršćanski su se vjernici utjecali u zagovor Bartolu u raznim bolestima, osobito kod grčeva raznih vrsta, kožnih i živčanih bolesti. Kao zaštitnika zazivaju ga zanatlije, koji se bave izradom predmeta od kože, kožari općenito, ali i seljaci te pastiri. Nastavi čitati Sv. Bartolomej ili Bartol apostol

Kruh života vječnoga

Isus je sebe proglasio kruhom koji je s Neba sišao i koji će dati život, ali ne vremeniti nego vječni. Kad je to rekao svojim učenicima, većina ih se je razišla, mrmljali na njegov govor, zato što je rekao da je s neba sišao a oni su mislili da znaju gdje se i od koga rodio. Očito, da čovjek, željan samo materije ne može ni razumjeti nešto drugo i bolje. Tako se i danas većina pa i sami kršćani vladaju. Dosta im je da imaju samo materiju, da zadovolje apetit, da zadovolje tjelesne nagone. Ako to uspiju čini im se da su zadovoljeni. Jadan je čovjek koji se može zadovoljiti samo koricom kruha. Nastavi čitati Kruh života vječnoga

Velika Gospa

Za vrijeme Drugog svjetskog rata u njemački koncentracioni logor u Auschwitz bila je odvedena jedna obična Židovka krojačica s dvoje malodobne djece. Još na putu prema logoru na dugom i mučnom putovanju majka je držala djecu za ruku i stalno im govorila: „Ne bojte se! Gdje ču biti ja, bit ćete i vi sa mnom“. Na ulasku u logor djecu su joj otrgnuli iz ruku i poslali ih u posebni logorski odjel. Majka ih više nije mogla niti vidjeti. Prolazili su strašni dani konc-logora za djecu i odrasle. U to vrijeme svaki je Židov, zatvorenik, mislio na spas vlastite kože a ova je majka krojačica neprekidno mislila na svoje dvoje djece. Svi su sanjali o bijegu i razmišljali kako to izvesti a majka krojačica zamislila je bijeg na poseban način. Dok su njezine kolegice zatvorenice spavale ona je od kojekakvih komadića materijala šivala odijelo jednako uniformi kakvu su nosili njemački logorski stražari. Nakon dugih mjeseci jednog ranog jutra kad su se stražari mijenjali ona je obukla svoje „stražarsko odijelo“ i među ostalim stražarima sretno se izvukla iz logora i pobjegla. Tako je nestala iz logora da nitko nije znao kako i na koji način. Nekoliko dana nakon bijega javili su posebnim tajnim kanalima njezinoj djeci: „Majka vam je pobjegla iz logora, živa je i zdrava i čeka vas.“ Djeca su se sjetila njezinih riječi: „Gdje ču biti ja, bit ćete i vi“ i zato su s velikom nadom čekali da se sastanu s majkom. Prolazili su mjeseci a majka je neprekidno smišljala plan za bijeg svoje djece iz logora. Uz pomoć jedne poštene Njemice, žene jednog njemačkog časnika, ona je na spektakularan način usred bijela dana pred stražarima izvela svoju djecu iz logora na slobodu. Kasnije je pripovijedala jednom novinaru o svom bijegu i bijegu njezine djece. Rekla je: „Nisam mogla ostaviti svoju djecu u logoru makar i pod cijenu vlastitog života.“ Nastavi čitati Velika Gospa

Kruh Nebeski

Čovjek želi živjeti sretno i živjeti vječno. Čitavo ljudsko biće ne može biti zadovoljeno bez ova dva elementa: život bez kraja i život sretan. Bez toga je čovjek uvijek nezadovoljan. Današnje prvo čitanje iz Knjige izlaska nam iznosi kako je narod izraelski mrmljao i bunio se na Boga i Mojsija. Viču jer su se nadali da će ih Bog izvesti iz ropstva u sretan život, život bez gladi, bez žeđi, bez straha, bez muke, a eno sve je to prisutno. Bog im jasno pokazuje da može riješiti sve njihove putne probleme: i kruh i vodu i meso, sve što su željeli i za čime su žalili. Žalili su za egipatskom vodom pa im je Bog izveo pitku vodu iz pećine. Žalili su za egipatskim loncima mesa i poslao im je Bog meso prepelica. Žalili su za egipatskim kruhom i poslao im je Bog manu s neba. Sve to nije bilo pravo rješenje njihova života. Opet su ogladnjeli i opet su ožednjeli. Isus je učinio isto. Učinio je to isto kad je nahranio mnoštvo čudesnim kruhom u pustom kraju ali već drugi dan su ga tražili. Bili su ponovno gladni. Opet trče za Isusom. Našli su ga u gradu Kafarnaumu. Opet čekaju čudo, čekaju kruh. Tada im Isus reče: „Tražite me zato što ste se nasitili kruha a ne zato što ste u mene povjerovali. Čudo vas nije ništa poučilo, nije vam oči otvorilo da bi u me povjerovali. Pobrinite se za hranu ali ne za ovu propadljivu nego za onu koja ostaje za život vječni. Nju će vam dati Sin Čovječji.“ Nastavi čitati Kruh Nebeski