Molitva

Čitanja: Post 18, 20-32; Kol 2, 12-14; Lk 11, 1-13

Što je to molitva? Moliti znači najprije ponizno stati pred Boga. Nema molitve bez poniznog stava. U kršćanstvu je uobičajeni stav u molitvi klečanje na oba koljena ili pobožno i mirno stajanje. Oholice ne mole. Oni samo blebeću ustima neke riječi što uopće nije molitva. Molitva može biti poklonstvena. To je ona molitva kojom se Bogu priznaje veličanstvo i kojom se Bogu klanjamo. Molitva može biti i prosidbena, kojom od Božje dobrote nešto molimo. Molitva može biti i zahvalna. Tom molitvom zahvaljujemo Bogu na svim njegovim darovima i dobroti.

Prva karakteristika svake molitve mora biti ustrajnost. Nije dosta samo jedanput skočiti pred Boga i na brzinu mu izraziti svoju želju. Isus je u onoj prispodobi o čovjeku koji noću od prijatelja traži kruha dao primjer ustrajnosti. Onaj čovjek nije odustajao ni onda kad mu je prijatelj iz kuće odgovarao: „Već svi spavamo i djeca su sa mnom.“ „No, kaže Isus, ako mu nije dao od neke prevelike dobrote i prijateljstva, ali je ustao i dao mu zato što je bio ustrajan.“ Mnogi bi počeli moliti kad bi molitva bila sredstvo po kojem bi se ispunjavali ljudski prohtjevi. Kad toga nema, onda kažu da molitva ništa ne koristi: „Molim pa ne mogu ozdraviti.“ Tu odmah možemo pitati jesi li molio dok si još bio zdrav. Nastavi čitati Molitva

Snaga Božje zaštite

Sve češće slušamo ljudska jadanja i muke. Riječ je o bolestima fizičke i psihičke naravi, pa onda o problemima materijalnog i duhovnog života, pa onda problemi moralne naravi. Događaju se drame u obiteljima, drame s pojedincima, često i tragedije. I tako vjernici osjećaju da smiju u takvim mukama potražiti pomoć u Crkvi i očekuju blagoslov i zaštitu. I Crkva doista ima na raspolaganju sakrament bolesničkog pomazanja kad su u pitanju bolesnici; sakrament oproštenja grijeha kad ih se poziva na moralnu promjenu s garancijom Božjeg oproštenja; sakrament sile i snage Duha Svetoga u krizmi da hrabrije žive i djeluju kao vjernici u ovome svijetu. I konačno sakrament temeljne otkupljenosti od svakoga zla i grijeha, od tereta grijeha čovječanstva i obiteljskog stabla, a to je sakrament krštenja. I upravo se sve drugo što Crkva moli i što se u Crkvi moli temelji na sakramentu krštenja. To je prvi i temeljni Božji blagoslov prepoznatljiv i u dostojanstvu krštenih koji Boga smiju zvati svojim Ocem. To je temelj molitve Očenaša i svih drugih molitava. Nad nama ne vlada zlo, nije na nas bačen neki „urok“ po kojem su nastale nedaće. Nismo pod vlašću nekih zlih sila koje prijete i gdje nemamo šanse da se odupremo. Nastavi čitati Snaga Božje zaštite

Najbolji dio

Čitanja: Post 18, 1-10a; Kol 1, 24-28; Lk 10, 38-42

Zanimljiva je zgoda koju u današnjem Evanđelju pripovijeda evanđelista Luka. Isus i apostoli našli su se u prijateljskoj kući Lazarovoj. Sestre Lazarove Marta i Marija primile su Isusa s radošću kao vrlo cijenjenog gosta. Marta želi Isusa što bolje pogostiti, a Marija želi Isusa samo čuti. Martin posao, primiti i podvoriti gosta, jest sigurno plemenit i dobar. Isus ga je sigurno pohvalio, ali ako treba ocijeniti i vagnuti što je važnije – briga za tijelo ili briga za dušu, onda je ovo drugo – briga za dušu – mnogo važnija. To je Isus izričito naglasio kad je rekao Marti: „Marta, Marta, brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je samo potrebno. Marija je izabrala najbolji dio koji joj se ne će oduzeti.“

Ako danas promatramo ovaj svijet čini nam se da je sva briga samo za ovozemaljsko, samo za tijelo. Pobrinuti se da možeš dobro jesti, dobro piti, lijepo se odijevati, ugodno se zabavljati, imati dobar i jaki izvor materijalnih zarada, postići dobar društveni položaj, postati netko i nešto, to je jedina želja današnjeg čovjeka pa na žalost i mnogih kršćana vjernika. Nastavi čitati Najbolji dio

Molitva sv. Jakovu apostolu

Sveti Jakove, prvi mučeniče među apostolima, izmoli svima nama odvažnost, hrabrost i snagu, da poput tebe možemo neustrašivo naviještati evanđelje svojim životom i svjedočiti da je Isus živ i nakon smrti na kalvarijskom križu.

Sveti Jakove, moli za nas!

Zapovijed ljubavi

Čitanja: Pnz 30, 10-14; Kol 1, 15-20; Lk 10, 25-37

U današnjem Evanđelju imamo govor o jednoj zapovijedi koja jest temelj svih drugih zapovijedi. To je zakon ili zapovijed ljubavi. Bila je ona napisana u Mojsijevom zakonu. Ovaj zakonoznanac je sa zlom namjerom pitao Isusa: „Što trebam činiti da dobijem i zadobijem život vječni?“ Isus ga sam okreće prema zakonu i pita ga: „Što piše u zakonu, kako čitaš?“ Zakonoznanac je poznavao zakon i nije se htio osramotiti pred mnoštvom pa odgovara Isusu: „U zakonu piše: Ljubi Boga i svoga bližnjega.“ Pravi odgovor. Zato mu reče Isus: „To čini i živjet ćeš.“ No, zakonoznanac ima još pitanja. Za Boga zna tko je, ali tko je moj bližnji, pita Isusa. Nastavi čitati Zapovijed ljubavi

Molitva za sveta duhovna zvanja

Gospodine Isuse Kriste, obnovi svoju Crkvu i daj joj svetih svećenika, redovnika i redovnica koji će snagom Duha Svetoga, našem narodu i svim ljudima, riječju i životom svjedočiti tvoju ljubav i blizinu.

Probudi u našim obiteljima nesebičnu ljubav prema životu, da snagom vjere i obiteljskog zajedništva, molitve i pravoga odgoja postanu plodno tlo novih duhovnih zvanja. Nastavi čitati Molitva za sveta duhovna zvanja

Poslanici

Čitanja: Iz 66, 10-14c; Gal 6, 14-18; Lk 10, 1-12, 17-20

Isusov poziv upućen njegovim učenicima, a preko njih svim ljudima, jest poziv u Kraljevstvo Božje. To je poziv na izgradnju novoga svijeta koji će biti sagrađen na ljubavi čovjeka prema Bogu i na ljubavi čovjeka prema čovjeku.

„Evo, šaljem vas kao ovce među vukove.“ Što znači, idete u neprijateljsku sredinu. Putovi Kraljevstva Božjega su sasvim drugačiji. Kraljevstvo Božje se oslanja na Isusa i njegovu riječ. Zato je Isus zapovjedio sedamdeset dvojici: Kad uđete u koju kuću najprije joj zaželite i recite: Mir kući ovoj. Tu gdje vas prime propovijedajte Isusovo Evanđelje, liječite bolesnike i recite svima: „Približilo vam se Kraljevstvo Božje.“

Ne će vas svi primiti. Ako vas ne prime, stresite s nogu i onu prašinu njihova sela i grada i otiđite dalje, ali im prije ipak recite: „Znajte, približilo vam se Kraljevstvo Božje.“ Doći će i dani odmazde na sve one koji Kraljevstva Božjega ne primaju. Kaže dalje Evanđelje da su se učenici vratili s puta zadovoljni, veoma zadovoljni uspjehom. Čak su izvijestili Isusa o svemu što su činili i o čudesima koja su izvodili. Nastavi čitati Poslanici

Sv. Benedikt opat – čovjek rada i molitve

Sv. Benedikt se rodio oko 480. god. u Nursiji (u blizini Perugie, u Italiji), a umro je 21. ožujka 547. godine.

Glavna oznaka ovoga sveca je da je cijeli njegov život bio uronjen u molitvu.

Zašto je molitva tako važna? Bez molitve nema one povezanosti nas i Boga po kojoj dobivamo iskustvo dobrog i bliskog Boga. Po njoj dobivamo snagu da svoj život provedimo služeći Bogu. bez molitve, naša duša ne diše i ona polako umire. Zato je Benedikt u pravilo svoga reda na prvo mjesto postavio molitvu: „Moli i radi“. Molitva je naše uzdizanje duše k Bogu da je on napuni svojim milostima, kako bi mogli u svojem radu biti od Boga po njoj blagoslovljeni.

Sv. Benedikt – čovjek duboke molitve, je upravo zahvaljujući njoj mogao učiniti tako veliko djelo; uspostavio je zapadno redovništvo, donio zlatno pravilo redovničkog života i svojim samostanima postao začetnik zapadne civilizacije.

A koliko bi mi mogli činiti veća djela u svojem životu, samo kad bi više molili i kad bi molili srcem, a ne samo jezikom.

Osnovno pravilo sv Benedikta: moli i radi, nije dano samo redovnicima. To pravilo života vrijedi jednako kako za vrijeme svetog Benedikta, tako i za nas danas. Nastavi čitati Sv. Benedikt opat – čovjek rada i molitve

Isusov poziv

Čitanja: 1Kr 19, 16b. 19-21; Gal 5, 1. 13-18; Lk 9, 51-62

Danas nam sveto Evanđelje pokazuje Isusa na putu prema Jeruzalemu. Očito da je bio u sjevernoj pokrajini koja se zove Galileja. On je, naime, bio Galilejac kao i njegovi učenici, ribari iz Genezaretskog jezera. Na tom je putu morao proći kroz pokrajinu prema jugu zvanu Samariju. Preko Samarije mogao je doći u južnu pokrajinu koja se zove Judeja i gdje se nalazi glavni grad i Božji hram, grad Jeruzalem.

Na tom putu dogodilo se više značajnih događaja. Prvo: prolazeći kroz jedno samarijansko selo kuda je Isus prolazio, nisu ga htjeli primiti da tamo prenoći. To je natjeralo u bijes učenika Ivana i Jakova te su tražili od Isusa da to čitavo selo kazni i spali ognjem. Drugi događaj se dogodio kad je neki čovjek promatrajući i slušajući Isusa, propovjednika i čudotvorca, poželio biti uz Isusa jer se u srcu ponadao dobroj karijeri uz Isusa. Isus je znao njegove misli pa mu je izrekao svu istinu o sebi naznačivši da se uz njega ne će materijalno osigurati, zato mu Isus veli: „Lisice imaju jazbine i ptice imaju gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.“ To je odgovor svima onima koji su se uz Isusa nadali dobroj i bogatoj karijeri. Nastavi čitati Isusov poziv

Zašto oni?

Isus je okupio oko sebe apostole. Oni će mu biti potrebni za vrijeme njegova javnog djelovanja, a s njima će računati i kasnije, kad više vidljivo neće biti dohvatljiv ljudskim osjetilima. Oni će nastaviti činiti ono što je Isus činio i u njima će ljudi otkrivati uvijek prisutnog uskrsnulog Gospodina Isusa. Apostoli su obdareni silnom odgovornošću. Očito da je Isus morao dobro paziti koga će odabrati u svoje društvo. Međutim, ako pažljivije pratimo koje je Isus odabrao za najuže suradnike, možemo ostati iznenađeni. Nisu to baš svi odreda ni savršeni ni najkvalitetniji ljudi. Svi skupa u mnogo navrata pokazuju potpuno nerazumijevanje za Isusove riječi. Pitam se katkada po kojem je ključu Isus birao svoje apostole? Kad mi biramo svoje prijatelje, zar nisu to oni koji nam izgledaju najprihvatljiviji, koji nam najviše odgovaraju i koji nemaju nekih nedostataka koji bi nas mogli odbiti. To su ljudi koji su kvalitetni, sređeni, koji nas vole i koji nas nisu razočarali. Svako razočaranje stavlja u pitanje naše prijateljske veze. Od prijatelja gotovo da očekujemo da bude svet, savršen. On ne smije zakazati. Kako bismo onda malo prijatelja imali! Isus ne ide tom logikom. Isus želi osnovati novi narod Božji, Crkvu. Želi da ona bude sveta, ali poziva konkretne ljude. Nastavi čitati Zašto oni?

Pođi za mnom

Čitanja: Zah 12, 10-11; Gal 3, 26-29; Lk 9, 18-24

Danas u svetom Evanđelju gledamo jednog učitelja i vođu koji je pred dvije tisuće godina pozvao najprije nekolicinu svojih vjernih učenika, a onda i nebrojeno mnoštvo, milijarde i milijarde ljudi kroz dvije tisuće godina do danas. Slijedili su ga, slijede ga i slijedit će ga nebrojeno mnoštvo. Tko je on? Prvo je to pitanje – zašto idu za njim i zašto ga slijede? Drugo pitanje je: „Tko sam ja, što ljudi govore o meni? Tko sam ja i što vi mislite o meni?“ – pitao je svoje učenike. Učenici su mu prenijeli ono što ljudi govore: „Jedni da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija ili neki od proroka.“ U ime učenika Petar odgovara: „Ti si Krist – Pomazanik Božji.“ Isus Krist je naš vođa i Učitelj i ne želi da ga slijedimo bez prave spoznaje o njemu. Zato on sebe otkriva jasno i glasno nazivajući se Sinom Božjim i Sinom Čovječjim. Unaprijed svjedoči o sebi: „Sin Čovječji treba mnogo pretrpjeti, biti odbačen od starješina naroda i od svećeničkih glavara i pismoznanaca. Bit će ubijen, ali treći dan će uskrsnuti.“ Zašto takvog odbačenog, prezrenog, pogaženog i ubijenog mogu mnogi slijediti? Što on obećava svojim sljedbenicima? On je posve otvoren. Ništa ne skriva niti o sebi, niti o svojim sljedbenicima. Sasvim otvoreno i jasno kaže: „Ako hoćete ići za mnom, ako me hoćete slijediti, odrecite se samoga sebe. Odbacite sve svoje želje, svu svoju volju, svu svoju korist, sav svoj imetak, štoviše, odrecite se i svoga života. Uzmite na sebe svoj križ, što znači: odbaćenje, poniženje, muku, patnju i smrt. To je križ koji moji sljedbenici nose. To sve prihvatite i stavite na svoja ramena i idite za mnom.“ Rekli bismo – to je najjadnije obećanje i najgora ponuda koju čovjek ne može ni shvatiti, ali Isus odmah daje odgovor: „Tko pošto poto želi svoj život spasiti, izgubit će ga. A tko izgubi svoj život poradi mene, taj će ga spasiti.“Spasiti svoj život u vječnosti je jedino obećanje svim Isusovim sljedbenicima. Možemo li to prihvatiti?

Sveti Petar i Pavao, apostoli

Već od najstarijih vremena Crkva je na isti dan slavila svetkovinu svetih Petra i Pavla koji su za Neronova progona položili u Rimu svoj život za Krista Isusa. Premda je među njima bila toliko razlika, ista ih je vjera u Sina Božjega spojila u jedno, te su razlike pretvorili u raznolikosti koje su postale bogatstvo cijele Crkve. Njihova dva glasa su se pretvorila u moćnu jeku navještaja Božje istine koja je od samih početaka širenja radosne vijesti počela ispunjati cijeli svijet.

Ta dva apostola štuju se zajedno, no Crkva time nije željela umanjiti važnost svakoga od njih, već je upravo htjela naglasiti povezanost i bit njihova poslanja, a ta bit je osoba s kojom su se susreli – Isus Krista. Na taj blagdan sjećamo se važnosti Crkve. Sv. Petar je simbol Crkve i autoriteta koji mu je dao Isus. Ovaj nas blagdan podsjeća da je Crkva predstavnik Krista na zemlji. Oni su dokaz da Bog kroz ljude čini velika djela na zemlji. Poruka blagdana sv. Petra i Pavla nam govori da trebamo ustrajati. Suvremeni čovjek danas lako odustaje. Život sv. Pavla koji je ispunjen progonima i kamenovanjima svjedoči nam da trebamo biti kršćani koji će biti vjerni Bogu unatoč poteškoćama. Pavao je doživio Boga i zbog toga je izdržao sve žrtve. Danas nam poručuje da trebamo biti ustrajni i vjerovati. Nastavi čitati Sveti Petar i Pavao, apostoli

Presveto Trojstvo

Čitanja: Izr 8, 22-31; Rim 5, 1-5; Iv 16, 12-15

Iako nam je Bog tajnovit, nerazumljivi i neshvatljiv, ipak nam nije daleko. On sam sasvim nam se približio i pokazao se u liku čovjeka Isusa Krista, živio među nama našu ljudsku sudbinu, umro među nama našim umiranjem. Taj Isus kao jedinorođenac od Oca, koji je u krilu Očevu, došao je da nam Oca obznani. Jednom je bio zamoljen od učenika Filipa: „Gospodine, pokaži nam Oca.“ Isus mu je samo odgovorio: „Filipe, tko vidi mene, vidi i Oca.“ Koliko je taj odgovor značio Filipu, ne znamo, ali nam taj Isusov odgovor naznačuje da je Isus jedini put koji nas vodi do spoznaje Boga. Bog je velik, lijep, divan, sveznajući, svemogući, vječni itd. Sva ta Božja svojstva očitovala su se u ljudskoj zbilji kao: pun miline, krotkosti i milosrđa. Bog koga Isus objavljuje ljudima jest takav Bog koji svoju svemoć objavljuje najvećma praštanjem i milosrđem.

Isus nam je objavio Trojednoga Boga. Jedan u biti, a trojstven u Božanskim osobama: Ocu i Sinu i Duhu Svetome. Nastavi čitati Presveto Trojstvo

Presveto Tijelo i Krv Isusova – Tijelovo

U svojem propovijedanju Isus je često rekao: „Došao sam da život imaju, da ga imaju u izobilju.“ Život se održava hranom. Bez hrane i pića nije moguće sačuvati život. Onima koji su pošli za Isusom Isus obećava, garantira život ne samo ovdje na zemlji nego kroz svu vječnost. Zato Isus daje hranu svima koji su željni života. Dvostruka je hrana koju daje Isus. Prvo je to hrana Božje riječi. To su Isusove riječi svetoga Evanđelja kojima u ljudima budi vjeru, daje spoznaju, potiče ljubav prema Bogu i ljudima. Riječima Isus liječi i oživljuje. Samaritanki na zdencu govori: „Da ti znaš tko je onaj što s tobom govori, ti bi zaiskala od njega vode žive – za život vječni.“ Razgovorom i svojim riječima Isus je u njoj probudio vjeru da je doista Isusova riječ, riječ života. Jasno pokazuje i onaj rimski časnik kad mu je sluga bio na smrt obolio. Časnik samo poručuje Isusu: „Ti samo reci riječ i moj će sluga ozdraviti.“ Te riječi i mi stalno ponavljamo: „Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja.“

Druga hrana je Tijelo i Krv Isusova: „Tko ne jede od ovoga kruha i ne pije iz ove čaše nema života u sebi. A tko bude jeo ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.“ Isusova zadnja večera bila je izvršenje Isusovih obećanja: „Uzmite i jedite, ovo je Tijelo moje, uzmite i pijte, ovo je Krv moja.“ Nastavi čitati Presveto Tijelo i Krv Isusova – Tijelovo

Duh Sveti

Čitanja: Dj 2, 1-11; Kor 12, 3b-7, 12-13, Iv 20, 19-23

Na današnji dan Bog daje da različiti narodi i plemena, različiti jezici razumiju riječ apostola Petra kad je progovorio o Isusu Kristu raspetome i uskrsnulome. Sve je to djelo Duha Svetoga u kojem se mogu složiti narodi, plemena i jezici i zajednički Boga slaviti i zajednički graditi ovaj svijet.

Crkva – zajednica Isusovih vjernika, koja je primila Duha Svetoga ne smije tražiti da svi narodi govore i slave Boga jednim jezikom i na isti način. Ona je naprosto takva da je po Duhu Svetom sposobna progovoriti jezikom svakog naroda i izraziti se u oblicima svake kulture.

Duh Sveti neprekidno djeluje u životu Crkve. On stvara heroje. Ponajprije Duh Sveti stvara mučenike. Milijuni muževa, žena i djece polažu svoj život za Krista. Je li to fanatizam? Ne, to je snaga Duha, to je plamen Duha Svetoga. Nastavi čitati Duh Sveti

Marija – Majka Crkve

U čašćenju Blažene Djevice Marije od najranijih dana Sveta Crkva je Mariji davala mnoga imena, oznake i nazive.

Svakim od tih zaziva Crkva je htjela izreći neku ulogu, zadaću Marijinu u ispunjenju Božjeg plana ili je isticala neku Marijinu krepost, vrlinu ili su joj naprosto nazivom davali posebnu počast. Crkva je skupila i posebno u Lauretanskim litanijama izbrojila pedeset naziva ili imena Majke Božje. Kršćani i pojedinačno i zajednički rado mole Litanije Majke Božje.

Među zadnjim zazivima umetnut je pred desetak godina naziv „Marija Majka Crkve“ te je tom zgodom ponedjeljak iza Duhova određen kao blagdan Marije Majke Crkve. Nastavi čitati Marija – Majka Crkve

Jedinstvo na sliku Presvetog Trojstva

Čitanja: Dj 7, 55-60; Otk 22, 12-14, 16-17. 20; Iv 17, 20-26

Često slušate o mnogim pokušajima ljudi da stvore neko jedinstvo. Čuli ste za Ujedinjene narode, živimo u Europskoj uniju, ujedinjenoj Europi. Čuli ste za ujedinjene svjetske banke, kao i za sva ostala moguća ujedinjenja na svim razinama ljudskog društva. Ljudi se ujedinjuju u kojekakve udruge i jedinstva, već čovjek ni ne zna kakve sve udruge postoje. Ali unatoč toga stalno slušamo o ratu i nemiru. Kakva su onda to jedinstva? Moramo priznati da su to samo interesna jedinstva i kad nestane interes takvo se jedinstvo raspadne. Ujedinjuju se poslodavci, ujedinjuju se i zaposlenici. Ujedinili su se i sindikati. Zašto sve to? Da bi jedni s drugima mogli uspješno ratovati ili postizati neke svoje ciljeve. Eto, takva su nam ta svjetska jedinstva i unije. Za takvo jedinstvo Isus sigurno nije molio.

Udruge, zadruge, unije, savezi i tako dalje, nemaju prave veze koja ujedinjuje. Interesi nikada ne mogu dugoročno i čvrsto ujediniti ljude. Čak ni ujedinjene vojske koje se bore protiv druge vojske često ne ostanu jedinstvene nego se po završetku rata i međusobno bore.

Ono jedinstvo koje Isus stvara i za koje moli je napravljeno ne od interesa nego od ljubavi. Ljubav jedino može pravo ujediniti. Bez prave ljubavi nema jedinstva. Ona je svaki puta kad se daje i daruje samo veća i jača. Nastavi čitati Jedinstvo na sliku Presvetog Trojstva

Jedinstvo – sadržaj Isusove molitve

Naše je vrijeme, nažalost, prepuno razjedinjenosti kao i lažnih vrijednosti, koje se i nesvjesno nameću kao božanstva: novac, uspjeh, moć, slava, brza zarada, razuzdanost… „Lažna je ljupkost, tašta je ljepota”, veli Pismo (Izr 31, 30). A Krist Gospodin nam je pokazao pravi put. To je put zajedništva, ljubavi, vjernosti, poniznosti, praštanja, svakovrsnih dobrih djela, put strpljivosti, samoprijegora. Upravo zato mi, Kristovi vjernici, trebamo po njegovoj riječi biti kvasac u ovome svijetu i svjetlost svijeta, tako da naviještamo upravo takve vrednote i ljepotu Kraljevstva Božjega. Duh je Božji u nama, Duh koji nas prosvjetljuje i jača. Primjer su nam i toliki sveci, poput sv. Stjepana, koji su u svome vremenu svjedočili prave vrednote i tako bili znak Božje prisutnosti i Božje ljubavi u ovome svijetu. Samo tako ćemo se već danas, na ovome svijetu, ispuniti zajedništvom, mirom i radošću, samo tako ćemo se pridružiti proslavi onoga koji je Alfa i Omega, Početak i Svršetak, Prvi i Posljednji. Nastavi čitati Jedinstvo – sadržaj Isusove molitve

Humanitarna predstava “Optuženi Stepinac”

I ove godine Zajednica mladih župe Sračinec i dječji zbor „Mihael“ pozivaju na predstavu koja će se održati u nedjelju, 9. lipnja 2019. u Domu kulture Sračinec s početkom u 17, 00 sati.

Ovogodišnja predstava pod nazivom „Optuženi Stepinac“ uprizoruje svjedočanstva četvorice staraca koji vode priču o tijeku suđenja bl. Alojziju Stepincu te koje su bile njihove uloge u svemu tome. Svjedočanstvo Stepinčevog mirnog stava i njegove čiste savjesti, potaknulo je starce na razmišljanje i obraćenje već kod samog suđenja.

Kao i do sada, predstava je humanitarnog karaktera. Stoga organizatori pozivaju da svi posjetitelji mogu sa sobom ponijeti pokoju živežnu namirnicu za pomoć Socijalnoj samoposluzi u Varaždinu.