Uz svetkovinu Krista Kralja

Svaka svetkovina i svaki blagdan ima svoj sadržaj i svoju poruku. To vrijedi i za svetkovinu Krista Kralja. A poruka je svetkovine Krista Kralja da je Krist naš konačni Kralj i Gospodar, kome smo jedinome u konačnici svi odgovorni. Nadalje, da je svakome od nas dan zadatak da prema svojim mogućnostima ostvarujemo Kristovo kraljev­stvo već ovdje na zemlji. Veoma konkretan način ostvarivanja Kristova kraljevstva uči nas Novi zavjet kada u Matejevom evanđelju kaže: »Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima! U tome je sav Zakon i Proroci«. Živjeti Božje kraljevstvo znači i: »Nikomu ništa ne budite dužni, osim da ljubite jedan drugoga, jer tko ljubi bližnjega, ispunio je Zakon…. . Ne učini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! ’ – i ako ima koja druga zapovijed – sadržana je u ovoj riječi: ’Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe! ’ Ljubav ne čini bližnjemu zla. Dakle: ljubav je ispunjeni Zakon« (Rim 13, 8–10). Taj tekst pokazuje kako je ljubav srž svih zapovijedi, koje ako vršimo, grade Božje kraljevstvo na zemlji, ali će nam dati pristup i u Nebesko Božje kraljevstvo.

Bog je tako ljubio svijet…

Jedan misionar u Indiji nabavio je veliko raspelo i objesio ga na zid u svojoj sobi. Iznenada dođe k njemu poglavica toga mjesta. Poglavica je bio čovjek veoma ugledan, ali poganin od glave do pete. Čuo je nešto o Kristu, evanđelju i krštenju, ali ga to ni najmanje nije zanimalo. Kad je stupio u župni ured, odmah mu zape oko za ono veliko raspelo. On stade pred njim i poče promatrati Kristove raspete ruke i noge, glavu trnjem okrunjenu i duboku ranu na prsima. Dugo je tako promatrao raspetoga Isusa. I na kraju upita misionara. A tko ti je ovo? Sin Božji, odgovori misionar. Sin Božji, začudi se poglavica. Pa zašto ga Bog nije branio kad mu je Sin? Sad mu poče misionar tumačiti tajnu neshvatljive Božje ljubavi prema nama. Započeo je s onim riječima Isusovim: Bog je tako ljubio svijet da je dao Sina svoga jedinoga. Onda je polako prešao na druge istine svete vjere, govorio mu je o krštenju, ispovijedi, pričesti, uskrsnuću i vječnom životu. I kad je misionar već s poukom svršio, poglavica je i dalje kao prikovan promatrao raspetoga Spasitelja. I na kraju reče: Oče, sutra ćemo ja i cijela moja obitelj doći k tebi da nam podijeliš sveto krštenje. I njegovo je srce kao i bezbrojna druga srca čulo onaj glas s križa Isusova i nije moglo odoljeti čudesnoj Božjoj ljubavi, koja tolikim svjetlom sja od raspetog Krista sa njegova zemaljskog kraljevskog prijestolja.

U one dane…

Mi kršćani, najradosnije izgovaramo riječi vjerovanja: „I isčekujem uskrsnuće tijela i život vječni.“ O čemu je tu riječ? Svi znamo i iskustveno spoznajemo da; ovaj sadašnji svijet, cjelokupno Božje stvorenje i svaki ljudski stvor ni u kom slučaju nije vječan. Sve u ovom svijetu ima početak i kraj. Čovjek je na zemlji jedino razumno stvorenje i Bog ovom stvorenom svijetu – i svakom ljudskom biću – sprema sjajnu budućnost. Čovjek i čovječanstvo po Božjoj nakani ima svoju budućnost ne u vremenitom svijetu već u vječnosti.

Niti pojedinačna ljudska smrt, niti sveopći kraj svijeta nisu posljednja riječ o čovjeku i čovječanstvu. Bog živi i on je Bog živih, a ne mrtvih. Njemu sve živi. Bog sprema čovječanstvu završnicu ovosvjetske povijesti ali ona postaje početak svijeta kojemu više ne će biti kraja. Nastavi čitati U one dane…

Koncert župnih zborova i orguljaša

U subotu, 24. 11. 2018. iza mise u 18. 30 sati, u župnoj crkvi će biti koncert župnih zborova i orguljaša naše župe povodom blagdana sv. Cecilie, zaštitnice crkvenog pjevanja i pjevača. Koncert je humanitarnog karaktera jer ćete moći ostaviti svoj prilog za organizaciju „Marijini obroci” koja skrbi za gladne u svijetu. Svi ste pozvani doći!

Župno zahvalano hodočašće na Mariju Bistricu

Polazak: Svibovec u 7. 15 sati, a iz Sračinec i Hrašćica u 7. 30 sati

 

Marija Bistrica:

9:15 sati – u crkvi (dvorani) sv. Petra i Pavla će biti duhovna priprava za sv. Ispovijed

10 sati – sveta Ispovijed u Bazilici (crkvi)

11 sati – svečana sveta misa u Bazilici

13:30 sati – križni put ( u slučaju jako lošeg vremena, križni put će biti u Bazilici), molitva krunice u crkvi, oproštajna procesija i polazak kućama

Sveta Cecilija

Živjela je u Rimu početkom 3 st. i potječe iz bogate plemičke obitelji. Zbog svoje vjere i vjernosti Kristu, umrla je mučeničkom smrću i pokopana je u Kalistovim katakombama, gdje se i danas nalzi njezin kip. Smatralo se da je Cecilija za svog života bila tako bliska Nebu da je mogla čuti anđeosko pjevanje. Govorilo se da može svirati na svakom glazbalu. Zato se časti kao zaštitnica glazbe i glazbenika. Na slikama se obično pojavljuje slušajući glazbu, pjevajući ili svirajući na kakvu glazbalu.

Vjera je dar i darovanje

Kaže današnje Evanđelje da je Isus sjedio nasuprot hrama i promatrao kako ljudi ubacuju svoju milostinju. Bogataši su bacali mnogo. Kaže Isus da su bacali od svoga viška jer su bili bogati pa su imali viškove. Onda je došla udovica koja je ubacila samo dva novčića jer više nije imala. Zato ju Isus hvali pred svojim učenicima i kaže za nju: „Ova je sirota udovica bacila više u kasu nego svi ovi drugi jer je ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.“ Kako izgleda naš život iz vjere? Da li smo mi oni koji se samo vjerom oblače kad im treba a vjeru odbacuju sa sebe kad im ne treba? Nije li nam vjera samo odijelo? Time smo slični židovskim pismoznancima. Njima je vjera služila kao vanjski ukras: duge haljine, prva mjesta u sinagogama, pročelja za stolovima kod gozbi i sve drugo čime su mogli na sebe svratiti pozornost ali su, zapravo, bili bez vjere. Nas ljude kršćane mora zanimati ispravni i pravilni odnos prema vjeri. Dvije stvarnosti su koje životno zanimaju svakog čovjeka a te su stvari posve oprečne. Jedna je prolaznost a druga je neprolaznost. Nastavi čitati Vjera je dar i darovanje

Kateheza pape Franje o milostinji

Draga braćo i sestre, dobar dan! Evanđelje koje smo čuli omogućuje nam otkriti bitan aspekt milosrđa: to je milostinja. Davanje milostinje može se činiti nečim jednostavnim, ali moramo paziti da taj čin ne lišimo velikog sadržaja kojeg posjeduje. Naime, izraz „milostinja“ potječe iz grčkog jezika i znači upravo „milosrđe“. Milostinja bi dakle morala nositi sa sobom sve bogatstvo milosrđa. I kao što milosrđe ima bezbroj putova, bezbroj načina, tako se milosrđe izražava na mnogo načina kojima se ublažava nevoljnost onih koji su u potrebi.

Dužnost davanja milostinje stara je koliko i Biblija. Žrtva i milostinja su bile dvije dužnosti koje je vjernik morao ispunjavati. Postoje važne stranice Starog zavjeta gdje Bog zahtijeva posebnu pažnju prema siromašnima bilo da je riječ o onima koji ništa nemaju, strancima, siročadi ili udovicama. A u Bibliji se kao neki refren stalno ponavlja: potrebit, udovica, stranac, tuđinac, siroče… to se stalno ponavlja. Jer Bog želi da njegov narod pazi na tu našu braću; štoviše, tvrdim da su oni upravo u središtu poruke: uzdizati hvalu Bogu žrtvom i hvaliti Boga milostinjom. Nastavi čitati Kateheza pape Franje o milostinji

Put k istinskoj sreći

Jedini pravi put k sreći i miru pokazao je Isus onom židovskom pismoznancu, kao i svima nama, kad mu je rekao: „Prva i najvažnija zapovijed: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom. Druga zapovijed je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge ni veće zapovijedi od tih.“

Pismoznanac je dobro poznavao Mojsijev zakon zato je odgovorio Isusu: „Dobro, Učitelju, po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti svim srcem, svim razumom, svom snagom i ljubiti bližnjega kao samoga sebe više vrijedi nego sve paljenice i žrtve.“ Isus mu nato odgovara: „Nisi daleko od Kraljevstva božjeg“. Nastavi čitati Put k istinskoj sreći

Ljubav

Cilj Božjeg stvaranja jest da se Bog kao Ljubav objavi svemu stvorenom. Cilj stvaranja čovjeka jest da ga Bog usreći samim sobom. Cilj i smisao svakog ljudskog života jest da upozna Boga kao Onoga koji ga voli i da Mu vrati ljubav za Ljubav, da sebe dadne Bogu. Bog i čovjek dva su bića koja se stalno traže: Bog ne želi biti bez čovjeka, a čovjek ne može bez Boga. Bog svakog čovjeka voli i svatko mora osobno odgovoriti na tu ljubav. Bog me sada pita: „Šimune, Andrija, Stjepane, Franjo, Josipe, Krešimire, Marijo, Ano, Ivano. . ., ljubiš li me?“ «Ljubiš li me svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom? – A sve druge ljubiš li kao sebe samog? »

Ono što je za čovjeka najvažnije, nije: zdravlje, sposobnosti, bogatstvo, uspjeh, ugled pred ljudima, slavno djelo. . ., nego: poklonjena sloboda da se danas, sada otvorim Ljubavi, da sada živim i djelujem u ljubavi, za ljubav. Veliko djelo učinjeno s malo ljubavi malo je djelo! Malo djelo, učinjeno s velikom ljubavlju veliko je djelo! Siromašna udovica je sa svoja dva novčića dala više od svih, jer je dala sve s ljubavlju. Nastavi čitati Ljubav

Duhovne misli

Božja je ljubav razumna kao ljubav pravog oca. Ona postupa s nama prema našim slabostima. Ona ne može biti tvrda, kada za naše kameno srce treba čekić. Ona može biti tvrda, jer to je prava ljubav koja nema mira dok ljubljeno dijete ne postane lijepo. Zato gledaj iza Očevih udaraca njegovu veliku ljubav. Nemoj se braniti kada njegova ruka želi obraditi kamen tvojeg srca svojim alatom, tvojim bližnjima, koji te možda muče. Otežavaš njegov posao. Prihvati njegovo karanje, koje ti je potrebno, da dođeš na cilj i ti ćeš pomoći da njegova ljubav brzo postigne namjere kod tebe.

Svi Sveti

Slaveći svetkovinu Svih Svetih, dolazimo do kljčnog pitanja: „Tko su sveci?“ To su stanovnici Nebeske domovine koju su „osvojili“ svetim životom ovdje na zemlji. Sveci su nam uzori na putu svetosti kao saveznici i pomagači. Isus je, u punom smislu riječi, jedini posrednik između Boga i ljudi, zato se valja ponizno zapitati mogu li drugi, pa i sveci, učiniti ono što moramo sami – osvojiti Nebo za sebe? Svatko, naime, za sebe traži Nebo, pa valja imati na umu da sveci neće za nas ići u crkvu, moliti, postiti, ići na pričest… Ipak se na njih s pravom oslanjamo, ali ne bismo to trebali činiti kao da su svemogući. Njihov primjer nas potiče da ne odustajemo u postizanju svetosti života, ali i da u drugima vidimo svece, što će iz temelja promjeniti naše međuljudkse odnose. Sveci su Boga nosili, s Bogom su drugovali, pa nam zato mogu biti i zagovornici. Sveci se ne rađaju, nego postaju, a proglašeni blaženici, odnosno sveci, istinske su „zvijezde“ koje treba nasljedovati.

Holywin 2018.

I ove godine u Varaždinu se održava molitveno – slavljeničko bdijenje uoči svetkovine Svih Svetih. Bdijenje započinje u Franjevačkoj crkvi u srijedu, 31. 10. 2018. u 20. 30 sati sa svetom misom, nakon koje će uslijediti procesija sa svijećama u katedralu gdje će biti prigodni program i klanjanje.

Samo vjera daje ispravni vid

Svaka vrsta duhovne ljudske sljepoće remeti mir, sreću i zadovoljstvo među ljudima. Nažalost ovaj je današnji svijet pun duhovnih slijepca. Na osobiti pak način duhovna sljepoća stvara nevjeru, gubitak nade jer slijepac duha ne vidi ni Boga ni čovjeka. Duhovna sljepoća je nesposobnost ljudskoga duha da vidi istinu, da vidi pravdu, da vidi mir, da vidi slogu, pomirenje i praštanje. Duhovni slijepac ne vidi poštenu i pravednu raspodjelu rada i dobara. Tako dugo dok čovjek ne bude spreman ostaviti tu duhovnu sljepoću ovaj svijet neće biti bez strepnji, bez straha, neće biti bez svjetskih kriza i nemira.

Današnje Evanđelje nam jasno pokazuje da je Isus spreman izliječiti ljudsku sljepoću samo treba k njemu zavapiti, povikati za njim i njemu se pridružiti. To konkretno znači slijediti Isusovu riječ, sveto Isusovo Evanđelje. Nastavi čitati Samo vjera daje ispravni vid

Misijska nedjelja

Današnju je nedjelju sveta Crkva proglasila „Misijskom nedjeljom“. Tim nazivom Crkva želi skrenuti pažnju svih svojih članova na jednu važnu dužnost koju primamo od Isusa kao njegovi sljedbenici i učenici, a to je navještanje i širenje riječi Evanđelja. Svi smo na to pozvani. Zašto Bog neke odabire i zoveda postanu misonari u dalekim krajevima Zemlje? To je Božja tajna. Moramo priznati, da su mnogi misionari vrlo hrabri ljudi koji su spremni svoj život dati za Evanđelje. Mnoštvo je misionara u misijama izgubilo život ali uvijek je Isus pronalazio nove i slao ih. Ako Isus hoće da netko naviješta Evanđelje i pod cijenu vlastitog života, Isus će mu dati snage i za to svjedočanstvo.

U Crkvi je neprekidno prisutna briga oko misionara jer kad bi nestalo misionara Isusova vjera bi se prestala širiti. Crkva ima organiziranu brigu za misionare. Ima zato i posebnu Kongregaciju za širenje vjere u Rimu.

Današnja nedjelja ima i tu svrhu da se uz molitvu za misije i misionare prikupljaju i potrebna materijalna sredstva. Nismo svi pozvani ni poslani u misije, ali smo svi pozvani da to Isusovo poslanje potpomažemo i uzdržavamo. Nastavi čitati Misijska nedjelja

Što mi je činiti?

Da bi čovjek bio sretan potrebno je da ima jedno važno svojstvo – to se zove mudrost. To nije znanje iz škole. Mudrost života se ne može naći u knjigama. Ona je Božji dar čovjeku da od mnoštva može birati po svojoj slobodi i izabrati baš ono što je pravo i za njegovu dugovječnu sreću potrebno. Zato – kad se o mudrosti govori onda se ne gledaju škole nego nešto sasvim drugo. Zato za nekoga kažemo: „Ovo je mudra baka, ovo je mudar seljak, ovo je mudra žena, ovo je mudar otac obitelji, itd.“ Govorimo i o velikim ljudima i kažemo napr.“ovo je mudar političar, ovo je mudar profesor, ovo je mudar liječnik itd.“ Očito da je mudrost svojstvo čovjeka kojim se čovjek snalazi u mnoštvu. Mudar čovjek odvaguje i bira – kažu da mudar muškarac bira po razumu a mudra žena po srcu i ako su oboje mudri, dobro će odabrati.

Današnje Evanđelje govori o jednom izboru. Bio je to bogat mladić koji je spoznao što je bolje, koji je stvarno želio dobro. Zato je postavio Isusu pitanje: „Što mi valja činiti da dobijem vječni život?“ Nastavi čitati Što mi je činiti?

Možemo li nadomjestiti Boga?

Ljudi su iskusili u Isusu Boga koji ima ime, koji ima divan pogled, neponovljivu riječ, jedincatu toplu dušu, ljubav kojom privlači ljude jače od svih zemaljskih sila, ljubav – snagu – jaču od smrti. Nitko ne može zamijeniti osobu koja nas voli, makar ih bilo više koji su nam dragi. Ljubav je božanski osobna i neponovljiva u svakom čovjeku. Nije istina da se nekoga dragog može nadoknaditi i da ga netko može zamijeniti u našem životu. Baš kao što nas Bog voli i ne odustaje od napora da nas spasi ne prihvaćajući tržišnu logiku: «ako nećeš ti, hoće drugi». Nema u ljubavi istinske i prave kompenzacije. Oči koje nas s ljubavlju gledaju, neponovljive su. Riječi koje nas hrabre iz srca ljubljene osobe imaju neponovljivu snagu. Ljubav koja nas podiže po dragoj osobi ima jedinstven plod. Dio nas koji je satkan od ljubavi jedne osobe postoji samo od nje. I nitko ga ne bi mogao tako oblikovati. A što ako je glavni dio naše osobe satkan od ljubavi jedne osobe, a nju pokušamo odbaciti? Ili smo je olako zamijenili? Što ako je to Bog od koga smo sazdani? Što ili tko može zamijeniti Boga? Tko je kao Bog?

Zašto je Bog želio imati majku?

Bog je, držim, mislio da bi bilo užasno teško proživjeti ljudski život, a nemati iskustvo djeteta, ne imati nekoga tako dragocjenog kao što je majka. Bilo bi ljudski nemoguće preživjeti zemlju, osobito križni put, Golgotu, bez neponovljive ljubavi, oslonca i podrške koju jedinstveno može pružiti majka. Bog je time potvrdio da je dobro biti nošen u krilu majke, dobro je biti rođen, krhak, a zaštićen na grudima majke. Tim izborom Bog je na najsjajniji način potvrdio vrijednost majčinstva. Kao da je opet, kao u praiskonu, uskliknuo: «Dobro je biti čovjek, dobro je biti majka!»

Poziv novim ministrantima/cama!

Svi koji žele postati novi ministranti ili ministrantice naše župe, bilo kojeg uzrasta, bilo u Sračincu, Hrašćici ili Svibovcu, neka se ove nedjelje poslije misa (ili tokom tjedna iza večernjih misa) prijave u sakristiji kod svećenika, kako bi se dogovorili o daljnjim koracima do svečanog pristupa velikoj ministrantskoj zajednici naše župe.

Jedna duša i jedno tijelo

Čovjek je od Boga pozvan da ovaj stvoreni svijet upozna, zagospodari njime, da uspostavi pravi i pravilni odnos prema stvarima, prema svakoj stvari. prema prirodi, prema svojoj okolici. Čovjek je sposoban to učiniti ako se pravilno služi razumom. Najvažniji je, međutim, i najodgovorniji odnos što ga čovjek mora upoznati i uspostaviti prema drugom čovjeku. To je na slikoviti način prikazano u Knjizi postanka, kad Bog čovjeku stvara ženu za koju i sam čovjek priznaje potpunu jednakost. To je izrečeno riječima: „Kost od mojih kosti i meso od mesa mojega“ – to znači potpunu jednakost.

Odnos čovjeka prema ženi Bog je posebno uredio zato što su Stvoriteljeve namjere da čovjek bude sretan u mnoštvu i jedinstvu.“Njih dvoje bit će jedno tijelo.“ Njih dvoje, kaže Bog, tvorit će i jedinstvo koje će ponovno rezultirati mnoštvom.

Kad čovjek radi protiv svoje sreće? Uvijek i svaki put kad remeti odnose prema stvarima svijeta, i kad remeti odnose među ljudima. Isus na poseban način tumači i onaj najvažniji i za sreću čovjekovu najodgovorniji odnos muža i žene i svako samovoljno diranje u Stvoriteljeve namjere proglašava zlom i grijehom jer je to suprotno ljudskoj sreći. Najstrože je Bog zabranio čovjeku dirati i mijenjati osnovne namjere Stvoritelja sa prirodom i čovjekom. Nastavi čitati Jedna duša i jedno tijelo