Čitanja: Dj 2,1-11; Ps 104; Rim 8,8-17; Iv 14,15-16.23b-26
Bog želi svakoga čovjeka tako obnoviti da se u njemu izgradi lik Isusa Krista. Tek tada kad svaki čovjek bude lik Isusa Krista djelo ljudskog stvaranja i djelo ljudskog otkupljenja bit će dovršeno. Zato mu Crkva upućuje molitvu: „Pošalji Duha svojega, Gospodine Bože, i obnovi lice zemlje.“ Duh Sveti je pravi Bog, Treća Božanska osoba koja obnavlja, koja preporađa, koja oživljuje i svemu daje da jest. Biblija na prvoj stranici govori kako je poslije stvaranja zemlja bila pusta i prazna, ali je Duh Sveti lebdio nad zemljom. Duh Božji je onaj koji oblikuje, oživljuje i ukrašava ovu zemlju. Kad je ljudstvo ogrezlo u grijehu Duh Sveti čini da se u krilu Blažene Djevice Marije utjelovljuje Druga Božanska Osoba, Sin Božji i postaje čovjekom da bude naš Spasitelj.
Kad je god u ljudskoj povijesti dolazilo do poremećaja uvijek se pojavljuje Duha Sveti koji iznova obnavlja lice zemlje. Tako se dogodilo na prve Duhove. Apostoli, prestrašeni i neuki, u tren oka pretvaraju se u neodoljive govornike na čiju riječ tisuće ljudi prigiba koljena i saginje glavu na sveto krštenje. U teškim danima progona Crkve tisuće i tisuće umiru za vjeru. Zar je to fanatizam? Ne, nego snaga i plamen Duha Svetoga.
Tisuće i tisuće ostavlja dom i odlaze propovijedati Evanđelje. Zar je to avanturizam? Ne, nego neodoljiv poticaj Duha Svetoga. Tisuće i tisuće cijeli svoj život stoji uz bolesničke krevete i brinu za bolesne, stare, slabe, napuštene i umiruće. Zar je to obični hvalisavi humanizam? Ne, to je djelo Duha Svetoga koji daje strpljivost. Tu su mladi u napastima, bračni drugovi u kušnjama, ali odlučni da sačuvaju čistoću duše i bračnu vjernost. Zar je to ekstravarganda? Ne, to je snaga Duha Svetoga. Obraćenja svih vrsta ljudi, zar je to psihološki poremećaj? Ne, nego vatra Duha Svetoga.
Zar nismo i mi danas svjedoci snage Duha Svetoga kad mu upućujemo zazive: „Nečiste nas umivaj, suha srca zalivaj, vidaj rane ranjenim, mekšaj ćudi kamene, zagrij grudi ledene, ne daj nama putem zlim.“