Križ je uvijek u centru pažnje kršćana. Križ je ipak posljednja lekcija Isusova zemaljskog života, posljednja propovijed. Tradicija nam je prema evanđeoskim izvješćima sabrala sedam Isusovih riječi s križa. Sve su potresne i bremenite porukom, upravo zato što su Isusove posljednje riječi. U Isusu je samo ljubav. On umire i za sve te ljude kao što u toj smrti vidimo žrtvu i za čitav svijet. I zato je Isus spreman već s križa, kad je krvavo teško, u mukama duše i tijela, svima podno križa darovati svoje oproštenje.

Isus prašta. Jer oproštenje je čin slobodnog srca koje se ne želi zakopati u gorčinu, očaj i mržnju. Isus prašta s križa, a ne u svjetlu i slavi uskrsnuća. Prašta tako da kroz mrklu noć ljudske mržnje i zloće probija svjetlo ljubavi. Na križu je Isusova pobjeda. Tada križ postaje i podloga uskrsnuća i novog života.

Kakva veličanstvena lekcija svim ljudima koji to žele čuti. U odnosu na sve naše sitne svađe i zavade; u odnosu napetosti među ljudima, pa čak i među onima najbližima; u trenucima kad ljudi kapituliraju i prepuštaju se zatvorenosti i mržnji; kad su ljudi spremni zanijekati bližnjega zbog neke nepravde, zbog neke nespretne i uvredljive riječi, zbog nekog zaborava, u odnosu na mnoge s kojima ljudi više neće komunicirati ni razgovarati, u odnosu na sve one situacije kad čovjek pomišlja da ima pravo na osvetu, na mržnju, na zatvaranje srca: Isus poručuje da nema te situacije u kojoj ne bi mogla i u kojoj ne bi trebala pobijediti ljubav.

Kako puno toga ima Isus poručiti svima onima koji, iako su u obiteljskoj i krvnoj povezanosti, iako dijele isti prostor za život rad, ipak žive u mržnji, nepraštanju i nemiru.

fra Zvjezdan Linić