(ČITANJA: Iz 45, 1. 4-6; Ps 96, 1. 3-5-7-10a. 10c; 1Sol 1, 1-5b; Mt 22, 15-21)

U našem ljudskom društvu treba uvijek prepoznavati Božje i ljudsko. I jedno i drugo treba činiti. S jednim i drugim činom potrebno je doprinositi dobru svih ljudi. Ne može se samo zemaljskim vrednotama i zakonima sve riješiti – mora se misliti i na ono Božje. Tek kad se Bogu dade Božje, može se znati što je carevo. Poštivanje države, državnih zakona ne smije se zanemariti, a slika se države ne smije staviti na mjesto Božje slike. Sve što je zemaljsko na određen način mora biti usmjereno prema onome što je nebesko.

Bogu Božje! Da li baš uvijek mi dajemo Bogu Božje? Često zaboravljamo ili mnogi zaboravljaju, da nedjelja, Gospodnji dan pripada Njemu, a mnogi mu ga otimaju zamjenjujući s drugim zemaljskim aktivnostima. Kad bi današnji direktori raznih poduzeća dali Bogu Božje, a caru carevo, ne bi bilo toliko ljudi bez posla i nepravednih plaća.

Kad bi prevladavali Božji i ljudski interesi u vidu da se unaprijedi društvo, ne bi prevladavali toliki lopovluci, prijevare i egoizmi pojedinaca. Kad bismo mi djeca dali rado Bogu Božje, a caru carevo, ne bi nam bilo teško ići na vjeronauk niti na sv. misu. Kad bi neki naši roditelji, očevi i majke dali Bogu Božje – mi bismo ih danas vidjeli u ovoj zajednici vjernika. Mnogo dugujemo jedni drugima, ali mnogo dugujemo i dragome Bogu.

Draga braćo i sestre, pokušajmo si danas dozvati u svijest, da smo svi stvoreni na Božju sliku, da pripadamo Bogu, da sebe svakog dana, svake nedjelje darujemo Njemu. Bogu Božje! Davati Bogu Božje, a ljudima ljudsko tj. ono što im pripada, znači imati Božji mir i blagoslov. Znači biti pravedan i uživati osobni mir srca.

Molimo Gospodina, da u svima nama prevlada taj duhovni element koji nam sigurno daje staloženiji život, njegov smisao i pokazuje vidljiviji cilj prema budućnosti koja nam se užurbano približava.