Čitanja: 1Kr 19,16b.19-21; Ps 16; Gal 5,1.13-18; Lk 9,51-62

U današnjem svetom Evanđelju evanđelista opisuje aktualni problem: ići s Isusom, ići njegovim putem. On je sam, kako piše Luka, sa svom odlučnošću krenuo prema Jeruzalemu, gradu svoje muke i smrti – svemu i svima usprkos, da se suoči sa svojom sudbinom. Od svih onih koji se ikada za njega odluče Isus traži takvu odrješitost i potpuno opredjeljenje za Evanđelje. Onom prvom Isusovom sugovorniku koji je pokazao svoju slobodnu odluku rekavši: „Idem s tobom kamo god ti pošao“ Isus odobrava odluku, ali mu odmah napominje što takva odluka nosi sa sobom: „Ne ćeš imati ni ono kao lisica koja ima svoju neku jazbinu, ne ćeš imati ni ono što ima svaka ptica, svoje gnijezdo. Imat ćeš kao Sin Čovječji koji nema ni gdje glavu nasloniti.“ Svaka odluka ima za sobom i svoje posljedice. Zato svaki koji se odlučuje mora unaprijed to znati. Onaj drugi koga je Isus pozvao: „Idi za mnom.“ , nije bio spreman. Vidio je da bi morao ostaviti oca i kuću i sve što je imao, a bio je uz to čvrsto vezan. Zato pronalazi ispriku i kaže: „Ne mogu odmah, najprije moram urediti druge poslove i oca pokopati.“ Isus odmah ispravlja njegovo mišljenje. Zato kaže tome mladiću: „Pusti ove veze. Neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i propovijedaj kraljevstvo Božje.“ To je neusporedivo veća vrijednost. Onom trećem, koji nije do kraja odlučio ići za Isusom, Isus govori: „Nisi prikladan za Kraljevstvo Božje.“ Rekao je: „Samo da se oprostim od svojih ukućana.“ Isus mu jasno kaže: „Gledaš na krivu stranu. Učinio si odluku, stavio si ruke na plug, a sad se okrećeš unatrag, suprotno od svoje odluke.“

Isus je odrješit. Kršćanstvo nije igra, vjera nije zabava. Nema ovo i ono, mora samo jedno: ili ići za Isusom, živjeti kao Isus, držati Božji zakon, prihvatiti Isusovo Evanđelje kao pravilo života, ili ostaviti Isusa i živjeti svoj život. Zato je Isus tako oštar kad poziva svoje sljedbenike, bliže suradnike – svećenike, redovnike i redovnice. Zato je danas, ovaj dan važan da dobro razmislimo svoje odluke. Ići za Isusom, slijediti ga uz najveće teškoće, ili živjeti za sebe, svoj zemaljski život, a ono dalje niti ne misliti.