-Molitva bez Boga-

Istinska molitva mora uključiti misao na Boga, vjeru u njegovu stvarnost i osobni odnos prema njemu. Ovo posljednje, tj. osobni odnos prema Bogu, bit je istinske molitve. Ako nedostaje taj odnos prema Bogu, molitva postaje »molitva bez Boga«, a možemo razlikovati ove slučajeve:

Mehanička molitva: kada samo usta mole, izgovaraju riječi, a misli lutaju daleko, obično se bave svagdanjim stvarima. U takvoj molitvi nema osobna odnosa prema Bogu. Dogodi se da pobrkamo čak i Očenaš. To je slučaj kod ljudi koji neke molitve moraju izgovarati po dužnosti. Racionalna molitva: kad samo pamet moli. Katkad se sjetimo Boga, ili se bavimo kakvom teološkom istinom, pa to nazivamo molitvom. To je obično opasnost kod ljudi s određenom vjerskom kulturom i kod intelektualaca. Kod njih razmišljanje o Bogu i o religioznim istinama nadomješta molitvu.

Molitva raspoloženja: kad mole samo osjećaji. Čovjek u pobožnom raspoloženju, obično egzaltirana značaja, pa misli kako je to molitva. Evo primjera: Neka gospođa, redovita vjernica, stiže iz crkve sva oduševljena: »Bilo je predivno bogoslužje! « Na pitanje u čemu se sastojala ta ljepota odgovara: »Stari svećenik na oltaru, duge bijele kose, izgledao kao prorok. Sunce je obasjalo oltar. Svi smo bili obuzeti divnim raspoloženjem. « Na pitanje o čemu je svećenik govorio, odgovara: »Toga se više ne sjećam. Znam samo da je bilo predivno. « Ovdje je, kako vidimo, važno samo raspoloženje, osjećaj. Misao na Boga i osobni odnos prema njemu gotovo se i ne pojavljuju. Ovakva molitva raspoloženja, ako ne preraste u osobnu molitvu, nema dubljeg značenja za duhovni život. Čini se da je to opasnost u nekim zatvorenim molitvenim skupinama.

Bezvoljna molitva može se pojaviti u djece koje roditelji prisiljavaju na molitvu, ili u zavodima gdje je molitva obvezna. Sasvim je drukčiji, međutim, slučaj kad osoba prisiljava samu sebe na molitvu ili je obavlja, makar preko volje, iz osjećaja dužnosti. Tako npr. svećenici i redovnici katkad mole Časoslov. Ipak, takva je molitva korisna asketska vježba.

Pretjerana i prenapeta molitva: kad nešto silom hoćemo postići pomoću molitve. Danas se javlja kao opasnost u nekim karizmatskim grupama koje gotovo prisilno žele izmoliti neko ozdravljenje ili znak Duha Svetoga. U prijašnjim vremenima bile su poznate pokorničke procesije, gdje se znalo pojaviti pravo vjersko ludilo. Suprotna je od toga sentimentalna, sladunjava molitva, kad osoba razgovara s nebesnicima »kao sa sebi ravnima«, a nedostaje osjećaj nadnaravnoga, poštovanje pred Božjom svetošću. Uglavnom su to nezrele osobe koje nemaju ispravnu sliku o Bogu.

Rekreativna molitva, kojoj je izravna svrha odmor, relaksacija. U tom slučaju to je samo vježba. Doduše, dobro obavljena molitva obično donosi i smirenje i relaksaciju, ali ako joj je to jedina svrha, onda se ne može nazvati molitvom. Mnoge tzv. meditacije, osobito istočnoga podrijetla, zaustavljaju se na tehnikama koncentracije. Ovamo pripadaju i neke skupine meditacije o tzv. neutralnim sadržajima kao što su cvijet, neki predmet ili priča. Nastavlja se….